DW: Njemački Ustav jasno ograničava angažman njemačke vojske, Bundeswehra, unutar Njemačke. Prema članku 35. vojnici smiju biti angažirani unutar zemlje samo u "posebno teškim nesrećama". Do sada je to bilo slučaj samo kod prirodnih katastrofa. Sada Bundeswehr provodi vježbe s policijom za zajedničku akciju protiv terorizma. Koliko je to u skladu s Ustavom?

Joachim Wieland: Zbog pouka iz povijesti Ustav vrlo suzdržano definira akcije Bundeswehra unutar zemlje. To je u načelu posao policije. Savezni ustavni sud je 2012. donekle proširio nadležnosti vojske i rekao da teška nesreća može biti i namjerno prouzrokovana nesreća – recimo kada ju izazovu teroristi. No također znači i to da akcija Bundeswehra nije dozvoljena samo kada se nesreća već dogodi, već i prije toga kako bi se eventualna šteta spriječila. A to je jasno proširenje članka 35. Ustavni sud je sam kazao kako članak 35. nije dovoljno jasan po tom pitanju. I onda se odlučilo da bi u strogo određenim uvjetima, također u slučaju namjerno izazvanih nesreća, vojne snage mogle biti angažirane kao podrška policiji.

Hoćemo li se onda morati naviknuti na to da ćemo na ulici viđati naoružane vojnike?

Ne vjerujem da ćemo se morati navikavati na naoružane vojnike na ulicama. Jer, uvjeti za njihov angažman su još uvijek vrlo strogi: ako policijske snage, snage savezne policije i granične službe ne budu dovoljne onda to mora biti slično katastrofi. Na svu sreću mi do sada nismo doživjeli terorističke napade takvih razmjera.

Na temelju kojih obrazloženja se onda promovira proširenje ovlasti Bundeswehra?

Ustavni sud je to čisto pravno obrazložio. No, činjenica je sigurno da iza toga stoji promišljanje: u nekim stvarima je Bundeswehr sigurno bolji od policije, na primjer kada se radi o postavljenim eksplozivnim zamkama, koje se postavljaju u ratu. Ali, tu leži i doza opasnosti. Jer, što više postaje moguće angažiranje vojske na unutarnjem planu, utoliko bi se onda bilo spremnije štedjeti kod policije i reći: nije potrebno ulagati u naoružavanje policije kada u slučaju opasnosti možemo pozvati Bundeswehr.

Izgleda da je i Bundeswehr spreman da sigurnost Njemačke ne brani samo "na Hindukušu", već i u samoj zemlji, na željezničkom kolodvoru iza ugla, takoreći. I unatoč opterećenjima zbog akcija u inozemstvu, kao u Maliju ili Afganistanu.

I kod Bundeswehra, ali i kod političkog vodstva, postoji očigledna spremnost da se kaže: u ovom slučaju vojska može preuzeti zadatak. To je također povezano i sa zahtjevima za dodatne resurse, dodatna financijska sredstva. Tu se prepoznaju resorni interesi. Ali, oni ne bi smjeli biti povod za djelovanje. Tu je odlučujuća ta suzdržanost njemačkog Ustava u pogledu intervencija Bundeswehra na teritoriju Njemačke.

Prema ispitivanju javnog mnijenja iz kolovoza prošle godine oko dvije trećine ispitanih građana je bilo za to da se u slučaju terorističkih napada angažira Bundeswehr. Sumnjaju li ljudi u sposobnost policije?

Vjerujem da se radi o osjećaju nesigurnosti, u smislu: teror nam prijeti i mi bi morali učiniti sve što je u našoj moći. Uz to se previđa da Bundeswehr nije u situaciji da izvršava zadatke policije. Policija ima potpuno drugi zadatak, i potpuno drugačiju obuku od pripadnika vojske. Jer, Bundeswehr je obučavan za intervencije u slučaju rata. A to narod često previđa. Na kraju prevagne strah od terorističkih napada. Ali, strah je rijetko dobar savjetodavac.

Joachim Wieland je profesor javnog prava i rektor Sveučilišta u Speyeru. Ranije bio i znanstveni suradnik u Saveznom ustavnom sudu Njemačke.