Kako je osnovna škola, koju su mnogi učitelji htjeli što prije napustiti prije 20 godina, postala uzorna škola koja je čak osvojila i Njemačku školsku nagradu? Škola Ketteler u Bonnu postigla je upravo to: postotak učenika preporučenih za gimnaziju – najvišu razinu srednjoškolskog obrazovanja u Njemačkoj, koja vodi do sveučilišnog studija – porastao je s 0,5 posto 2007. na 30 posto danas. Istovremeno, nijedno dijete više ne ponavlja razred, jer svaki učenik dobiva individualiziranu podršku i u najkraćem mogućem vremenu postaje spreman za nastavu.

Iza ove uspješne priče stoji Christiane Lang-Winter, koja je u školu Ketteler u Bonnu došla kao mlada učiteljica 2004. godine i ubrzo nakon toga, kao ravnateljica, počela „okretati školu naglavačke", kako sama kaže. „Prilično brzo mi je postalo jasno: ili ja odlazim ili se škola mijenja. Želim da naša djeca ovdje mogu sve naučiti kako bi kasnije imala jednako dobre šanse kao i djeca iz roditeljskih domova u kojima se djeci od samog početka pruža mnogo mogućnosti."

Škola Ketteler nalazi se u socijalno ugroženoj četvrti u sjevernom Bonnu: gotovo svih 250 učenika ima imigrantsko podrijetlo, a mnogi kod kuće ne govore njemački. Svako treće dijete je tzv. inkluzivno dijete, što znači da mu je potrebna posebna podrška. Unatoč tome, škola je posljednjih godina dosljedno postizala iznadprosječne rezultate u svim standardiziranim testovima postignuća u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.

Knjige u ruke

Jedna od tajni njezina uspjeha: kao jedan od svojih prvih službenih poteza, Lang-Winter je uvela sustav podučavanja učenika u „obiteljima za učenje" mješovite dobi. To znači da šestogodišnjaci i devetogodišnjaci uče zajedno i međusobno se podupiru.

Prije svega, Lang-Winterin tim učitelja, socijalnih radnika i učitelja specijalne edukacije stavlja knjige u ruke učenika; čitanje je apsolutni prioritet, posebno za prvašiće. „Potrebna nam je tako dobra jezična podrška za svu djecu koja žive u ovoj zemlji kako bi mogla dobro govoriti; inače obrazovanje ne funkcionira. Ako nemam jezične vještine, ne mogu se obrazovati."

Ravnateljica škole Ketteler osvrće se na nešto što je u Njemačkoj zapravo poznato godinama, a sada je ponovno potvrđeno u Nacionalnom izvješću o obrazovanju: u međunarodnoj usporedbi, obrazovni uspjeh u ovoj zemlji još uvijek značajno ovisi o socijalnom podrijetlu, prihodima i razini obrazovanja roditelja.

Prema istraživanju UNICEF-a, Njemačka se nalazi na 20. mjestu od 43 zemlje po akademskim vještinama 15-godišnjaka u matematici i čitanju. Petnaestogodišnjaci iz socijalno ugroženih obitelji pet puta češće od privilegiranih učenika ne ispunjavaju minimalne standarde čitanja. To sa sobom nosi razorne posljedice: broj mladih u Njemačkoj koji napuštaju školu bez diplome porastao je na osam posto.

Promovirati vrtiće

Zato i savezna ministrica obrazovanja iz Karin Prien (Kršćansko-demokratska unija CDU) upozorava na problem, identificirajući ga kao nešto što počinje čak i prije nego što djeca krenu u školu: „Ono što sada vidimo jest da se obrazovni jaz u biti stvara od rođenja, širi se do šeste godine, a zatim se više ne smanjuje. Djeca trebaju učiti njemački u vrtiću i dobiti bolju podršku za svoje razvojne nedostatke." Ministrica namjerava prije ljetne stanke parlamentu predstaviti tzv. Zakon o razvoju kvalitete vrtića, s nacionalnim standardima kvalitete.

Škola u Bonnu stoga održava bliski kontakt s okolnim vrtićima čak i prije početka školske godine: svaki ponedjeljak i srijedu predškolska djeca dolaze u školu na 90 minuta, a zauzvrat dobri čitači posjećuju vrtiće i čitaju predškolskoj djeci. „Prije je ideja bila da neće biti kontakta s djecom u vrtićima, kako ih se ne bi kategoriziralo. Ja sam to promijenila. Želim unaprijed znati sve o toj djeci kako bih im što ranije pružila podršku", kaže Christiane Lang-Winter.

Nedostatak jednakih mogućnosti u njemačkom obrazovnom sustavu godinama je sporna točka. Isabelle Seltenreich, koordinatorica za tisak Savezne studentske konferencije, izjavila je za DW: „Obrazovanje ne bi trebalo ovisiti o socijalnom podrijetlu, financijskim resursima obitelji ili mjestu prebivališta."

Ona poziva na ciljano i dugoročno jačanje škola koje su u nepovoljnom položaju, bolje osoblje i resurse, manje razrede, širenje multiprofesionalnih timova školskih socijalnih radnika i psihologa na nacionalnoj razini te izjednačavanje uvjeta među saveznim pokrajinama. Jednako važno je širenje individualizirane podrške. „Škole moraju biti u stanju prilagoditi se različitim potrebama učenja i pružiti najbolju moguću podršku svakom učeniku, umjesto da pogoršavaju postojeće nejednakosti. Nijedan učenik ne smije biti zapostavljen u sustavu", kaže ona.

Radikalna reforma školskog sustava

Silke Müller dijeli ovaj stav. Njezina nova knjiga, prikladno nazvana „Škola protiv djece: Kako narušen obrazovni sustav ugrožava budućnost sljedeće generacije", kritički je osvrt na njemački obrazovni sustav. Stručnjakinja za obrazovanje, koja je 16 godina predavala u srednjoj školi u pokrajini Donjoj Saskoj, kaže za DW da Njemačka uopće ne pruža jednake mogućnosti djeci i mladima. Sustav nije osmišljen da podupire svako dijete jednako; umjesto toga, ovisi isključivo o ljudima s kojima se učenici susreću u obrazovnom okruženju. Kako bi izgledala njezina idealna škola?

„Ona bi trebala biti osmišljena iz dječje perspektive. U njoj se više ne radi s različitim predmetima, jer svijet nije podijeljen na predmete, već na pojave, i razvija vještine." Iznad svega, škola se, prema njezinom mišljenju, udaljava od usporedivosti i usmjerava prema razvoju osobnosti.

Müller bi voljela imati „dva učitelja u jednom razredu koji mogu različito podupirati djecu. A ja imam puno iskustva u školi i gradim saveze s ljudima izvana koji imaju stvarno životno iskustvo i to mogu podijeliti s djecom."

Nema prave rasprave o obrazovanju u Njemačkoj

Bob Blume ide još dalje, iako to smatra prilično utopijskim scenarijem. Što ako bi, pita se najpoznatiji njemački influencer za obrazovanje s gotovo 240.000 pratitelja na Instagramu, škola bila najljepša zgrada u gradu, mjesto gdje bi svi učenici voljeli učiti? Umjesto, kako kaže, da roditelji sada odlaze u škole i govore da se gotovo ništa nije promijenilo u 30 godina.

Međutim, pitanje kako postići učinkovito obrazovanje se čak ni ne postavlja jer je odgovor jednostavno previše složen. „To je također vidljivo u glavnim obrazovnim pitanjima o kojima se raspravlja u mainstreamu. Uvijek se radi o zabrani pametnih telefona, zabrani pametnih telefona i zabrani pametnih telefona. A možda čak i o zabrani društvenih mreža", kaže Blume.

Obrazovanje je „sudbinsko pitanje za našu naciju", nedavno je izjavila savezna ministrica obrazovanja Karin Prien. Bivša srednjoškolska učiteljica slaže se, ali dodaje: „Kada provodite ankete o političkim temama, obrazovanje se gotovo uvijek nalazi među prva tri. Ali to se ne odražava u javnom diskursu. Čak bih rekla da uistinu sveobuhvatna rasprava o obrazovanju, u tom smislu, u Njemačkoj ne postoji."