Biti tužen nikad nije baš ugodno, a još je manja radost za neku zemlju Europske unije ako je Europska komisija tuži Europskom sudu u Luxemburgu optužujući je da, načinom kako Berlin želi naplaćivati cestarinu za osobna vozila u Njemačkoj, krši načela Unije. Ali reakcija njemačkog nadležnog ministra za promet Alexandera Dobrindta je sve prije nego uobičajena za takvu priliku: "To je dobra vijest", izjavio je ministar. "Ova odluka (o tužbi) je već davno bila potrebna."

Makar se tako čini kako je njemački ministar siguran da će europski suci presuditi u korist Njemačke, tužba je doista bila potrebna jer se već mjesecima niti Berlin niti Bruxelles ne žele pomaknuti od svojih stavova. Njemački ministar prometa Dobrindt iz bavarskih kršćanskih demokrata želi cestarinu, ali ne želi razočarati i još više novčano opteretiti svoje birače za volanom. Zato se domislio da će i Nijemci morati kupiti godišnju vinjetu, ali će im za taj iznos onda biti umanjen porez na osobna vozila koji plaćaju.

Za Europsku komisiju je to jasno kršenje sporazuma Europske unije gdje građani EU-a niti u jednoj članici ne smiju lošije proći od domaćeg stanovništva. Ali obzirom da na taj način vozačima iz Hrvatske, Francuske ili Austrije na njemačkim cestama neće biti vraćena cestarina tako da im se smanji porez, oni će onda lošije proći nego Nijemci. A to je onda diskriminacija: jer u zemljama koje naplaćuju korištenje svojih autocesta, to onda moraju plaćati svi, domaći i stranci.

Jedino još nisu tiskane vinjete

U međuvremenu je između Berlina i Bruxellesa razmijenjeno mnoštvo spisa, dokumenata i mišljenja, čak se i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker osobno sastao s njemačkim ministrom prometa, ali svatko ustraje u svom. Za Bruxelles je takav način naplate cestarina u Njemačkoj neprihvatljiv, a u Njemačkoj je već i Parlament prihvatio te planove za cestarinu. Već je odlučen i iznos: 103,04 eura za benzinska i 112,35 eura za dizelska osobna vozila i već je zapravo sve trebalo biti pripremljeno za provedbu tog plana. Ali njemački ministar prometa je odgodio realizaciju "dok se stvar ne sredi s Bruxellesom".

Isto tako, makar ministar Dobrindt tvrdi kako će Europski sud brzo donijeti odluku u ovom slučaju, iskustvo nam govori da na tom sudu baš ništa ne ide brzo. U prosjeku, postupak traje dvije godine jer nitko tu baš ne vidi neku potrebu za hitnim postupkom. A na tom sudu sjedi 28 sudaca - po jedna ili jedan iz svake zemlje članice i svi oni trebaju proučiti slične sporove i sve argumente jedne i druge strane.

Zapravo, usprkos svoj samouvjerenosti njemačkog ministra, čak i Berlin zna da su veoma veliki izgledi da u tom sporu - izgubi. Postoji čak i analiza Stručne znanstvene službe Bundestaga u kojoj su i njemački stručnjaci došli do zaključka da takav zakon krši temeljna načela Europske unije. Zašto se onda ministar prometa ima čemu radovati jer su "njegovi" planovi o cestarini završili na europskom sudu?

Trag vodi zapravo u Njemačku...

Na to jasno pitanje se i mnogi dužnosnici Europske unije i političari u Berlinu tek zagonetno smješkaju i ništa ne govore. Jer zapravo, veoma izvjesno rješenje ove zagonetke ne leži niti u sudu u Luxemburgu niti u Bruxellesu, nego u Berlinu i Njemačkoj - ili čak još preciznije, u Bavarskoj odakle je ministar prometa Dobrindt. U toj najjužnijoj njemačkoj pokrajini građani nisu sretni što praktično nema načina da iz srednje i sjeverne Europe netko dođe do Sredozemlja a da ne koristi i bavarske autoceste - a posljedica toga su vječite gužve, istrošene prometnice i sve što inače donose nepregledne kolone vozila - među kojima ih doista nema malo sa stranim registarskim tablicama.

Ali niti u Njemačkoj nipošto nisu svi sretni s idejom cestarina za osobna vozila. Čak i ako ova vlada obećava da će ga "plaćati stranci" i da će im za taj iznos smanjiti porez, tko kaže da će tako ostati? Bolno iskustvo pokazuje: ako država nađe način da vam izvuče još koji cent iz džepa, jedva da se ikad dogodi da se država ikad odrekne te metode jer jedva da ima države na svijetu koja se ne sjeti načina potrošiti svaki cent svojih građana - i još par milijardi povrh toga. A treba podsjetiti i na to da su sljedeće godine u Njemačkoj izbori i da cestarine u Bavarskoj možda donose koji glas, ali u Njemačkoj će prije otjerati birače.

Zato i berlinski list Tagesspiegel nagađa kako je zapravo ovo način da ministar prometa spoji nespojivo i da zapravo želi na ovaj način pustiti da projekt cestarina u Njemačkoj za osobna vozila - crkne. Svojim biračima u Bavarskoj može reći: ja sam probao, ali "oni tamo" u Europskoj uniji mi to nisu dali. I svi mogu biti sretni.

Jer gotovo je izvjesno da suci u Luxemburgu svoju odluku neće donijeti do 2018., dakle nakon što u Berlinu bude izabran novi parlament. A tko će onda biti ministar prometa i što će željeti buduća vlada - to ne zna još nitko.