1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačke kontroverze oko odavanje počasti komunistima

Marcel Fürstenau11. siječnja 2009

Svake druge nedjelje u siječnju ista slika - deseci tisuća ljudi u mirnom mimohodu obilaze socijalističko spomen-obilježje u istočnom dijelu Berlina. Tu leže Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht, ubijeni prije 90 godina.

Crveni karanfili na spomen-ploči Rose Luxemburg
Crveni karanfili za crvenu Rosu - spomen-ploča Rosi LuxemburgFoto: picture-alliance/dpa
Njemačka socijalistkinja poljskog porijekla - Rosa Luxemburg. Suosnivačiva Komunističke partije NjemačkeFoto: dpa

Počinitelji zločina od 15. siječnja 1919. godine bili pripadnici desničarskih Freikorps-postrojbi. Zeleno svjetlo im je dala tadašnja socijaldemokratska vlada koja se nakon završetka Prvog svjetskog rata pribojavala da bi napetosti u zemlji mogle prerasti u neku "Republiku savjeta" po sovjetskom uzoru. Pogreb Rose Luxemburg i Karla Liebknechta pretvorio se u veliku demonstraciju pristalica socijalističke i komunističke stranke.

"Mrtvi nas upozoravaju" stoji na velikoj ploči od prirodnog crvenkastog kamena. To je središnje mjesto spomen-obilježja. Na zemlji je čitavo more vijenaca i crvenih karanfila. Godinu za godinom se Lotar Bisky, predsjednik Ljevice, klanja pred nadgrobnim pločama ubijenih revolucioara, zajedno s drugim zvaničnicima stranke. Po njegovom mišljenju je analiza kapitalizma osnivača njemačke Komunističke partije, mada stara već 90 godina, danas, u vrijeme globalne financijske krize, zaprepašćujuće aktualna: "Ono što su oni napisali je sada empirijski potvrđeno. To ih čini toliko aktualnima i to je jedan od razloga zbog kojih se Ljevica i njeni simpatizeri prisjećaju Rose Luxemburg i Karla Liebknechta."

Predsjednik stranke Ljevice Lothar Bisky - i dalje vjeruje u ideju socijalizmaFoto: AP

"Sloboda je sloboda onih koji drugačije misle"

U doba DDR-a je sjećanje na njih bila obaveza naređena "odozgo". Održavane su državno organizirane masovne priredbe. Od kako je je pao Berlinski zid ljudi se tu okupljaju dobrovoljno, deseci tisuća ljudi slijede poziv različitih lijevih grupa i stranaka. Motivi su različiti: dok jedni rado sreću prijatelje i suborce iz vremena DDR-a, drugi odaju počast revolucionarnom duhu dvoje boraca za pravdu i slobodu.

Lothar Bisky se posebno dobro sjeća okupljanja 1988. godine. Tada su glasno demonstrirali i istočnonjemački borci za ljudska prava. Njihova parola je bio citat iz jednog proglasa Rose Luxemburg: "Sloboda je uvijek sloboda onih koji drugačije misle." Bisky je u to vrijeme bio rektor Fakulteta za film i televiziju u Potsdamu: „Više od 90 posto studenata je podržavali taj stav. Mi smo na fakultetu to pokušavali i prakticirati. Te 1988. godine je čovjek svoje mišljenje doista mogao reći."

Ranije organizirano, danas dobrovoljno - deseci tisuća ljudi obilježavaju godišnjicu ubistva Rose Luxemburg i Karla Liebknechta u BerlinuFoto: AP

Aktualnost i danas

Samom Biskyu je to svakako na osnovu njegove privilegirane pozicije bilo lakše no drugima. S manje poznatima vlast je drugačije postupala: više od stotinu ljudi je bilo uhićeno, 25 ih je protjerano na zapad.

Dva desetljeća kasnije još se uvijek veliki broj ljudi tu okuplja. Socijalisti i lijevo orijentirani odaju počast borcima radničkog pokreta, dobrovoljno, bez da ih se na to mora prisiljavati. To je njihova potreba.

Prije 90 godina, nakon slamanja revolucije u Njemačkoj i malo prije nego što će i sama biti ubijena, Rosa Luxemburg je napisala da je poredak njenih protivnika "izgrađen na pijesku" te da će se raspasti već sutra. Do toga nije došlo. Ali da mnogi ljudi i dan danas, na početku 21. stoljeća, ideje Rose Luxemburg i Karla Liebknechta smatraju ispravnima i inspirativnima - to se može vidjeti svake druge nedjelje u siječnju u Berlinu.

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi