1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Vjera

Njemački biskupi, pokrenite se!

12. rujna 2022

Protivljenje njemačkih katoličkih biskupa načelima moderne seksualne etike je pogubno, smatra Christoph Strack. On se pita je li Crkva na rubu propasti i propušta li reforme bez kojih nema opstanka?

Foto: Michael Schick/epd

Njemački katolicizam posljednjih dana gleda u ponor. Takozvani „Sinodalni put", pokrenut 2019. kao jedna od mjera suočavanja s ogromnom krizom izazvanom skandalom oko seksualnog zlostavljanja, je pred propašću. To se moglo vidjeti na četvrtoj Skupštini biskupske sinode u Njemačkoj.

Što se dogodilo u dvorani "Harmonija" kongresnog centra Frankfurtskog sajma (naslovna fotografija)? 230 delegata, uključujući 69 biskupa, trebalo je glasati o temeljnim smjernicama za obnovu seksualnog morala.

Između ostalog, bilo je riječi o priznavanju homoseksualnosti i transseksualnosti, o kontracepciji i korištenju pilula odnosno kondoma, što je prema crkvenom nauku zabranjeno - ali i o samozadovoljavanju i uživanju u seksualnosti i vezama.

Te temeljne smjernice dovode u pitanje neke stvari, koje je Katolička crkva praktički uklesala u kamen tijekom proteklih 50 godina, nešto što je izgleda postalo važnije od bilo koje duhovne rasprave o Božjim pitanjima. I kad je odluka pala, postalo je jasno kako je iznenađujuće veliki broj biskupa na tajnom glasanju reformama rekao "ne".

Policy paper umjesto reformi

Imena biskupa, koji su se „pobrinuli" za izostanak nužne dvotrećinske većine kojom bi se izglasala odluka o novom sinodalnom putu, nisu poznata. Oni su uništili posljednje ostatke nade u promjene, za koje su se angažirali posebice mlađe katolkinje i katolici, ljudi predani reformama.

Na rubu ponora - to je stanje Katoličke crkve u Njemačkoj ovih dana. Da u Frankfurtu nije bilo dodatne eskalacije najviše je zaslužan predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije – biskup Georg Bätzing, koji je iza zatvorenih vrata intenzivno komunicirao s biskupima.

Delegati su usvojili načelni dokument o ulozi žena u crkvi, tekst o preispitivanju i novoj ocjeni homoseksualnosti i odluku o učvršćivanju Sinodalnog vijeća laika i biskupa. Svaki elemenat – koji je do sada uglavnom postojao u vidu priopćenja o namjerama ili prijedloga, je i pored svega za katoličke prilike bio revolucionaran. Barem nešto.

To se također odnosi i na pitanje Sinodalnog vijeća. Za autsajdere ovo pitanje se možda ne čini posebno uzbudljivim. Ali iza toga stoji mnogo više, jer se radi o podjeli vlasti. Ako nešto još može spasiti proces dijaloga i razmjene mišljenja, onda je to upravo: više iskrenosti, više kontroverzi, više napetosti i spremnosti da se to sve "podnese”.

Taj nemir i traženje orijentacije stoji iza pitanja o važnosti Crkve za današnji svijet. Pritom je jasno da same riječi tu više ne pomažu. Crkva bolno radi na promjenama. To je jasno pokazao „sinodalni put" proteklih dana u Frankfurtu.

"Sjaj” tradicije

Christoph StrackFoto: DW/B. Geilert

Bilo je uznemirujuće doživjeti koliko se biskupa nije pronašlo u načelima „sinodalnog puta", a možda se i ne želi pronaći. Biskup iz Aachena Helmut Dieser to je najbolje opisao.

On sebe, kako je rekao, smatra konzervativnim jer tradiciji želi "podariti sjaj". Ali "konzervativna struja ovdje ne radi dovoljno dobro svoj posao i upada u polemike, samorefleksije, kašnjenja, odgađanja. To nije dovoljno da se nešto napravi", rekao je biskup Dieser.

To daje naslutiti što se može očekivati u završnoj fazi „sinodalnog puta" u ožujku 2023., a nakon toga i u raspravama na svjetskoj razini 2023. Jer u jesen 2023. će se Svjetska biskupska sinoda u Rimu baviti pitanjima reformi unutar Katoličke crkve.

Poziv na reforme u međuvremenu je postao globalan. Sve je prigušenije gunđanje onih koji njemačke katolike iz zemlje reformacije smatraju šašavim revolucionarima. Slična razmišljanja, želje i zahtjevi sada naime sve više dolaze i iz drugih zemalja i sa svih kontinenata.

2023. bit će odlučujuća godina za Katoličku crkvu u Njemačkoj i u cijelom svijetu. Ili će Crkva i njezina velika većina imati hrabrosti prilagoditi se modernim vremenima - ili neće.

Ako to ne bude slučaj, Crkva se više ne bi smjela predstavljati kao netko kome je na srcu spašavanje svih njezinih vjernika. Ne bi se smjela praviti kao da želi skrbiti o ljudima, kao da je nešto poput „crkve u pokretu", odnosno „hodočasnički narod Božji". Frankfurt je – kako se dalo naslutiti u satima provedenim u ponoru rasprave - možda bio posljednja prilika da Crkva u Njemačkoj pokaže koliko je hrabra. Krajnje je vrijeme da se to i dogodi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi