Vrhunac muke su svakako susreti u Gelsenkirchenu: ovaj četvrtak, bliži se ponoć, a deset tisuća španjolskih i talijanskih navijača mirno prolazi preko pješačkog mosta prema postaji gradske željeznice Arena AufSchalke. Talijani su u depresiji kakvo se može i očekivati nakon igre gdje je njihova momčad pokazala kroničnu slabost i nesposobnost prema Španjolcima, ali raspoloženje i među španjolskim navijačima je tmurno.

Ispod njih, otprilike svakih pet minuta, kompozicija S-Bahna ulazi u postaju, puni se i polako kreće prema centru grada. Ponekad, iz dijela stanice koji je toliko uzak i loše označen da ga gotovo nitko ovdje ne smatra opcijom, autobus naglo oživi, otvara vrata, puni se navijačima i kreće dalje, pridružujući se prometnoj gužvi.

U ovim nepravilnim i rijetkim intervalima, gomila se pomakne tek nekoliko metara prije nego što nastavi ono što izgleda kao beskrajno čekanje. Zašto ima tako malo vozila? Zašto ovo traje toliko dugo? Zašto se to događa ponovo?

„Poboljšali smo se!"

Prvi navijači koji su bili izloženi ovom mučenju bili su bili posjetitelji susreta Engleske protiv Srbije prošle nedjelje, prve od četiri utakmice Europskog prvenstva koje se održavaju na ovom igralištu. Mnogi su proveli više od sat vremena nakrcani u gusto zbijenoj masi na pješačkom mostu koji vodi prema postaji. Na stotine njih je odlučilo radije pješice prevaliti više kilometara puta do središta grada umjesto da čekaju u ovoj gužvi. Ali slično ih je čekalo i na željezničkoj postaji Gelsenkirchena, s prepunim platformama i lošim informacijama sa razglasa koji su tek dodatno pridonijeli ukupnom osjećaju kaosa i nereda.

Za DW su se službenici lokalne službe javnog prijevoza Bogestra čak i hvalili napretku i poboljšanju od nedjelje do četvrtka, ali navijači sa kojima smo razgovarali i kojima smo prenijeli samohvalu prijevoznika su ostali užasnuti: "Bolje je prema čemu?" pita Finn, mladi škotski navijač koji se upravo vratio na glavni kolodvor Gelsenkirchena u 1 ujutro, dva sata nakon završetka utakmice.

Prazno parkiralište

"Gore na tom pješačkom mostu je toliko usko da smo svi bili natrpani kao sardele“, žali se navijač. Dva sata ranije, skupina navijača se mogla vidjeti kako se spušta sa strmog, blatnjavog nasipa prema pješačkom mostu jer su se izgubili nakon izlaska sa stadiona. Onda su još nekako morali prijeći preko ograde kako bi stigli do pješačke staze. Pored nje je golema, višekatna zgrada javnog parkirališta koji je i u nedjelju i u četvrtak bio gotovo potpuno prazan.

"Kada igra Schalke igra, mnogi dolaze automobilom" objašnjava nam policijski službenik. Ali dok automobil može biti opcija navijačima Schalkea iz okolice kao što su Wattenscheid ili Herne, to neće pomoći navijačima koji dolaze iz Milana ili Madrida.

Predstavnik grada Gelsenkirchena nam tvrdi kako je već za utakmicu Srbije i Engleske bilo „dvostruko više“ kompozicija gradske željeznice nego što bi bilo za utakmicu Schalkea. Ali navijači i posjetitelji te utakmice nisu našli mnogo utjehe u tom „poboljšanju“.

S obzirom na ograničen kapacitet gradske željeznice i očitu ovisnost navijača koji dolaze iz inozemstva na javni prijevoz, 9 uvečer se pokazalo kao problematično vrijeme početka utakmice na ovom stadionu. Dva puta je 50.000 navijača koji su istovremeno pokušali napustiti stadion su bili suočeni sa potpuno nedostatnom infrastrukturom što je uzrokovalo mnogo muke i nelagodnosti umornim navijačima.

„Pa zašto baš svaki mora kasniti?"

Moglo bi se postaviti pitanja, zašto je Gelsenkirchen uopće određen kao grad domaćin – osim što je to grad Schalkea? Gradovi kao Nürnberg, Bremen ili Hanover imaju velike, moderne stadione, ali nisu bili odabrani.

No i u drugim njemačkim gradovima susreta EP su posjetitelji doživjeli muku današnje njemačke infrastrukture. Čuli smo i škotske navijače koji su preživjeli kaos javnog prijevoza u Münchenu, Kölnu i drugdje. Isto tako, Škotima nikako nije jasno, zašto baš svako vozilo javnog prijevoza mora kasniti.

"Atmosfera je bila fantastična, ali sustav javnog prijevoza je noćna mora", kaže nam Davey koji redovito odlazi na utakmice Škotske u inozemstvu.

A onda i željeznica...

Nije katastrofa samo gradski promet: najprije austrijski, a onda i njemački mediji javljaju o navijačima iz Austrije koji su ovog ponedjeljka krenuli na utamicu njihove momčadi protiv Francuske. Iz Beča su vlakom krenuli u pola osam ujutro - uvjereni da će stići do Düsseldorfa, nešto manje od 1000 kilometara udaljenog od Beča sigurno dovoljno rano pred utakmicu koja je počinjala u 21 sat. Naravno da - nisu, jedva su stigli tek dvadesetak minuta pred kraj utakmice!

Dapače, na utakmicu u Düsseldorfu je željeznicom krenuo i direktor Europskog prvenstva, njemačka nogometna legenda Philipp Lahm. I naravno da je - zakasnio, ali barem njemu se Deutsche Bahn i ispričao zbog zakašnjenja.

Ugled Njemačke kao zemlje gdje „sve odlično funkcionira“ definitivno je ozbiljno ugrožen od početka EP. Posjetitelji su često razočarani, a i strani mediji, uključujući "New York Times" javljaju o ozbiljnim nedostacima i ruše zastarjele stereotipe o zemlji. Da nije bilo uzbudljivog nogometa i dobre atmosfere na Europskom prvenstvu 2024. godine, sve ostalo u zemlji domaćina bi još mnogo više utjecalo na dojmove turnira.

I za ljubitelje nogometa i za sam Gelsenkirchen je prava sreća što se tu još održava samo susret Portugala i Gruzije i onda još jedna utakmica osmine finala. Problema je bilo u gradovima diljem Njemačke, ali epicentar kaosa je svakako ispao Gelsenkirchen.

Mit njemačke efikasnosti je pokopan, a Gelsenkirchen je groblje.