Dva moja prijatelja su tijekom studija naučila arapski. I zahvaljujući poznavanju jezika, danas rade kao rukovoditelji u jednom velikom poduzeću – koje je aktivno u 120 zemalja svijeta. Zbog znanja arapskog oni su postali uspješni „expats" i traženi savjetnici. Jer kad Nijemci znaju arapski, onda im to itekako pomaže da pronađu radno mjesto u internacionalnim tvrtkama.

A kad mladi u berlinskom kvartu Neukölln pričaju arapski, onda im to često uopće ne pomaže da nađu dobar posao. Oni uglavnom nisu „expats", već ljudi migrantskog podrijetla – čiji se materinski jezik doživljava kao problem.

U studenome prošle godine tabloid Bild na svojoj je naslovnici, pozivajući se na izjavu jedne direktorice škole u Neuköllnu, napisao: „Samo jedno od 103 djeteta kod kuće priča njemački." U članku je direktorica upozorila: „Mi smo arabizirani." Radilo se o prvom razredu jedne osnovne škole.

Bild je mogao staviti i ovaj naslov: „Prednost Neuköllna: gotova sva djeca govore još jedan jezik osim njemačkog". Ali taj naslov onda ne bi „pojačao" osjećaj nelagode brojnih čitatelja. Vjerojatno se ne bi kao problem doživjelo kad bi ta djeca kod kuće pričala švedski, japanski ili španjolski. Ali je problem kad pričaju arapski, turski ili bosanski.

Koliko jezika „stane" u glavu?

Jezik vlastitih roditelja nije kriv za to da mnoga takva djeca nemaju dobre šanse u budućnosti. Za to su krive prilike u Njemačkoj, u zemlji u kojoj djeca od roditelja nasljeđuju socijalni status i životne šanse. Za mnogu djecu iz socijalno ugroženih obitelji je poznavanje dodatnog jezika jedini privilegij koji imaju, jedina prednost pred drugim kandidatima za posao.

Dobro je za djecu ako odrastaju dvojezično. To potiče sposobnost učenja i olakšava buduće savladavanje nekih drugih jezika. Sa studijama koje to dokazuju bez problema bi se mogla popuniti unutrašnjost jednog Airbusa A 380. I svejedno se debatu oko ovog pitanja djelomično vodi na način kao da je mozak posuda u koju stane samo jedan jezik – i taj bi u Njemačkoj trebao biti naravno njemački.

Već i prijedlog Vijeća za integraciju u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (NRW) da se rupe u nastavnom planu djelomično popuni nastavom na materinskom jeziku, doveo je do rasprave na društvenim mrežama prepunih rasističkih komentara punih mržnje. Kao da bi dva sata nastave na turskom za učenike koji potječu iz Turske označio početak kraja Zapada.

Jedan „lijepi" i puno „prljavih" jezika

Pritom bi ciljano poticanje nastave na materinskom jeziku brojnoj djeci migrantskog podrijetla moglo pomoći da sigurno nauče jedan dodatni jezik – i tako poboljša njihove perspektive u budućnosti. Tu leži veliki potencijal, i to neiskorišten. Mnoga djeca koja odrastaju bilingualno, u stanju su se doduše sporazumjeti na jeziku svojih roditelja, ali često njime ne barataju sigurno – zato što im nedostaje nastava.

Meni bi pomogla nastava na materinskom jeziku. Ovaj tekst pišem na njemačkom. Mogao bih ga napisati i na jeziku mojih roditelja. Moglo bi ga se razumjeti, ali stilistički on ne bi bio baš pretjerano elegantan.

Kada smo mi 1992. iz Bosne i Hercegovine došli u Njemačku, u vrtićima i osnovnim školama je bilo puno djece iz bivše Jugoslavije. Njemački je jezik pravoga, dobroga i lijepoga. A na jeziku naših roditelja pak prianjaju prljavština, krv i zaostalost. To je ono što nam se od malih nogu poručivalo od strane njemačkog većinskog društva.

Gotovo svi mi smo imali migrantsko podrijetlo, ali nitko od naših učitelja. Meni nitko nikada nije rekao da bi jezik mojih roditelja mogao imati ikakvu korist za mene ili moju budućnost. Ni ekonomski, niti osobno.

Njemačka i raznolikost jezika

Ja sam zaboravio jezik mojih roditelja, kao tinejdžer sam se djelomično jedva mogao sporazumijevati s mojom obitelji. Jezik sam morao ponovno učiti, bilo je to teško. A danas za život zarađujem zahvaljujući činjenici da vladam tim jezikom. Ali nikad ga neću pričati bez naglaska.

Nakon izlaska Velike Britanije, Poljska će biti peta najveća zemlja EU-a, ta je zemlja važan trgovinski partner Njemačke. I svejedno je mnogim Nijemcima čudna već i pomisao da uče poljski. Zašto? Pa zar poljski jezik u Frankfurtu na Odri, na samoj granici s Poljskom, nije korisniji nego recimo francuski? Njemačkoj ne bi škodilo da intenzivnije potiče i podučava i druge jezike – a ne samo engleski, francuski i španjolski.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android