Za milijune ljudi širom svijeta je engleski postao neka nova lingua franca, jezik na kojem komuniciraju s ljudima izvan govornog područja svog materinjeg jezika. U globaliziranom i digitaliziranom svijetu brojnih komunikacijskih kanala i svjetski usko isprepletenih ekonomija poznavanje engleskog je samorazumljivost, prije svega u poslovnom svijetu i među mlađim ljudima. Na tom se jeziku oni mogu sporazumijevati širom svijeta, bez obzira gdje su i kamo putuju.

Zato ne čudi što je i u zemljema zapadnog Balkana engleski posvuda prvi strani jezik koji se uči u školama. No odmah iza njega u Bosni i Hercegovini,Hrvatskoj ili Srbiji slijedi njemački, kaže u razgovoru za DW Benjamin Hedžić, savjetnik za obrazovanje federalne ministrice u BiH i predsjednik Međunarodnog udruženja profesorica i profesora njemačkog jezika IDV.

Govoreći o situaciji U Bosni i Hercegovini on kaže da je "bilo pokušaja da se kao drugi jezik uvede ruski, turski, arapski, pa čak i kineski, ali to su sve ostali mali projekti oko kojih se okupljalo stotinjak učenika. U većini slučajeva je engleski prvi strani jezik, a njemački drugi. A oni koji uče treći, u nekim gimnazijama, onda je to francuski."

Jezik i iseljavanje

Više je razloga za učenje njemačkog, kaže Hedžić, ali ipak je najvažniji onaj ekonomski: "Njemački jezik je dominantan kod mladih i onih koji žele studirati i raditi negdje na njemačkom govornom području. To pogotovo važi za jugoistočnu Europu, ali i za neke druge zemlje, poput Indije ili subsaharne Afrike. Tu se jako puno uči njemački jer je to svojevrsna karta za izlazak iz bijede u neki bolji svijet."

Statistički podaci govore da samo iz BiH godišnje odlazi 50.000 do 60.000 tisuća mladih, mnogi od njih u Njemačku, Austriju ili Švicarsku. To je svake godine jedan manji grad u BiH. Problemi su ozbiljni, upozorava Hedžić: "Odlijev mladih iz Hrvatske, Srbije ili BiH je itekako velik. Nama je drago da se uči njemački, ali mi bi htjeli da to učenje jezika nije samo u jednom pravcu, nego da je to neka razmjena kultura, da možemo bolje živjeti i na Balkanu, a ne da dolazimo u Njemačku da bi bolje živjeli. Ja bih volio da se mladi ljudi, koji ovamo dolaze i stiču kompetencije, vraćaju u svoje zemlje i da nastane neka prohodnost i kulturna razmjena, jer tako možemo graditi bolji svijet."

Kulturne veze

No nije uvijek samo ekonomska motivacija u pozadini želje za učenjem njemačkog. U Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini još iz vremena Austro-Ugarske postoje brojne obiteljske veze s Njemačkom ili Austrijom, njemačka se kultura doživljava kao važna i zanimljiva, a to je dodatno pojačano tokom ratova 1990-ih. Tada je samo iz BiH izbjeglo oko 800.000 ljudi, najvećim dijelom u zemlje njemačkog govornog područja. Većina se odavno već vratila, i oni su njemački jezik donijeli sa sobom, kaže Hedžić: "Ima puno obiteljskih i prijateljskih veza, ljudi imaju potrebu komunicirati na njemačkom - nisu to samo ti ekonomsko-poslovni razlozi."

Učenje jezika uvijek ima veze i s upoznavanjem kulture koja na tom jeziku nastaje. I tu se, u svjetskim razmjerima, njemački jezik nalazi pod velikim pritiskom engleskog, koji dominira suvremenom pop-kulturom - glazbom, filmovima ili video igricama. A ne treba zanemariti ni činjenicu da postoje svjetski jezici s tako velikim brojem govornika - poput, primjerice kineskog ili španjolskog - da je u usporedbi s njima i njemački jezik zapravo mali. Na svim tim jezicima se, naravno, širi i kultura.

No na području zapadnog Balkana se njemački i dalje doživljava kao veliki i važan jezik. "Mada je u današnje vrijeme teško definirati kulturne krugove i razlučiti otkuda koji utjecaj dolazi, ipak se u zemljama zapadnog Balkana primjećuje prisutnost njemačke ili austrijske kulture u zemlji, u svakodnevnom životu", kaže Hedžić i dodaje: "Teško je jasno reći što je to njemačko što ulazi u BiH kao dio kulture. Ali nesporno je da je zemlja okrenuta prema Europi, prema Zapadu i prema njemačkom govornom području. To se jasno vidi i iz medija, i iz načina odijevanja, trgovačkih lanaca...Taj utjecaj je velik."

Približiti autentičnost jezika

Sve do 1980-ih godina je na području zapadnog Balkana, ali i drugdje u svijetu, dominantna bila gramatičko-prevodilačka metoda učenja jezika: napamet su se učila gramatička pravila i leksika, praksa se sastojala prije svega u vježbanju prevođenja. To je doduše omogućavalo čitanje i pisanje na stranom jeziku, ali je njegovo aktivno korištenje često bilo vrlo ograničeno.

To se u međuvremenu promijenilo, objašnjava Hedžić: "Danas nastavnici koriste različite audio-vizualne medije i induktivan pristup. Razgovara se s učenicima, pokušava im se približiti autentičnost jezika. Taško je ovladati jezikom ako nema kontakta, ako se ne govori. Tu su mediji vrlo važni. Mi imamo sve više učenika koji su njemački naučili gledajući serije ili slušajući muziku. Nastava se fokusira na to da se s učenicima priča na njemačkom."

U tome nastavnicima pomaže i program DW-a usmjeren na učenje jezika. To je, naglašava Hedžić, posebno važno kada je riječ o malim jezicima: "Jako je korisno da DW, u onom dijelu koji se bavi učenjem jezika, ima sadržaje i na bosanskom. To je za jedan tako mali jezik jako bitno." Osim toga, kaže Hedžić, vrlo je uspješan program polaganog čitanja vijesti. "To se ponegdje ne koristi samo za učenje jezika, već i za vježbanje simultanog prevođenja. Ti sadržaji su za one koji žele učiti jezik vrlo dobrodošli", naglašava Benjamin Hedžić, predsjednik Međunarodnog udruženja profesorica i profesora njemačkog jezika IDV.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu