Za Kurta Feltena život u dijaspori bio je težak bez "domaćih" običaja i radosti. Kad se 1961. preselio iz Kölna u New York, junak naše priče, najprije je u "velikoj jabuci" utemeljio karnevalsko društvo. Kurt Felten ne može živjeti bez maškara. Već 50 godina u svojoj novoj domovini njeguje običaje tipičnog karnevala iz Porajnja. I organizira redovite susrete, na primjer u Lond Islandu.

Plesni podij u Long Islandu, savezna država New York. Dvorana je okićena u bojama grada Kölna: crveno-bijelo. Na stolovima leže slatkiši i informacije na engleskom jeziku o tome kako uopće funkcionira karneval u Porajnju. Dvorana je puna, stiglo je oko 200 gostiju.

Najvažniji gost je Kai Bauer iz Long Islanda, on je karnevalski "princ" - i otkriva da nema pojma zašto su baš njega odabrali za tu dužnost? "Možda zato što sam ja najljepši od svih, stvarno nemam pojma", kaže Kai u šali.

Redovita gostovanja u Kölnu

Članovi kelnskog karnevalskog društva u New Yorku se sastaju svaka tri tjedna. Predsjednik društva s oko 30 aktivnih članova je Peter Holle. On je rođen u New Yorku, a otac mu potječe iz Bremena. Tipično feštanje karnevala u Porajnju upoznao je tijekom nekoliko posjeta Kölnu: "Već smo pet-šest puta bili na kelnskom karnevalu, i kad god navratimo obavezno doručkujemo s gradonačelnikom. Imamo rodbinu u organizacijskom odboru karnevala u Kölnu, a prijatelji nam sviraju u glazbenoj skupini "De Räuber" ("Razbojnici").

Njemačko karnevalsko društvo u New Yorku doduše nije baš tako pedantno u poštivanju svih pravila, koji važe u staroj domovini. Holle kaže kako to nije ni moguće, jer bi u suprotnom vrlo brzo ostali bez članova.

Počasni gosti na večeri na kojoj se našla i naša dopisnica iz New Yorka bila je plesačica Dee Anne i njezin suprug (i partner na plesnom podiju) Rob Gunnemann iz Kalifornije. Oni su najpoznatiji karnevalski plesni par u SAD-u. Dee Anne otkriva kako je njihov brak još uvijek opstao isključivo zbog činjenice da se karneval u Americi ne slavi tako strasno kao u njemačkom Porajnju: "U SAD-u karneval nije velika fešta i zato je sve nekako kontrolirano..."

A to znači da se na drugoj strani Atlantika, za razliku od Kölna, ne prakticiraju zanimljivi običaji poput trljanja stražnjicama ili ljubljenja karnevalskog princa. "Amerikanci su jednostavno čedniji od Europljana. Mi pokušavamo njegovati izvorne njemačke običaje, ali to nam ne uspijeva baš uvijek", kaže princ Bauer.

"Samo blijeda kopija..."

I upravo to najviše smeta Annette Asmus. Ona u SAD-u živi od 1962. godine. I nedostaje joj "pravi" karneval. "Američka verzija je samo blijeda kopija pravog pravcatog karnevala", kaže Annette sa sjetom u glasu. I zajedno s oko 200 maskiranih američkih Nijemaca nastavlja se na plesnom podiju gibati u ritmu pjesme "Kauboji i indijanci".

Autor: Sonja Beeker, New York / sma

Odg. urednica: Marijana Ljubičić