Oko čega su se demokršćani i socijaldemokrati sada dogovorili?

Takozvani „Dublin slučajevi“, odnosno ljudi koji su registrirani u drugim europskim zemljama ili su ondje već podnijeli zahtjev za azil, trebali bi moći biti zadržani u posebnim azilnim centrima do tri mjeseca.

Strožim mjerama njemačka vlada želi olakšati vraćanja i osigurati da izbjeglice ne nestanu prije deportacije. Odluka o tome hoće li se ti azilni centri uspostaviti ipak je na saveznim pokrajinama. Nove odredbe također se još moraju uskladiti s njima, a Bundesrat (gornji dom parlamenta koji zastupa interese saveznih pokrajina) im mora dati suglasnost.

Odnosi li se ova nova regulativa na sve izbjeglice?

Ne, komplicirani slučajevi trebali bi se koliko je moguće izbjeći. Stručnjak SPD-a za unutarnju politiku Sebastian Fiedler kaže: „Posebno nam je pritom bilo važno da se ne stvaraju nepotrebne teškoće za djecu i obitelji te da se osigura zaštita osjetljivih skupina.“ To prema Fiedleru znači: nema pritvaranja djece, odgovarajuće zdravstvene usluge i ograničenje obveze boravka obitelji u centrima. Tako bi maloljetnici i njihove obitelji u pravilu trebali moći napustiti ustanove nakon šest mjeseci.

Hoće li izbjeglice ubuduće brže dolaziti do radne dozvole?

Da, osobe u postupku azila i osobe koje se tolerira ( u pravilu osobe koje nemaju temelja za ostanak u Njemačkoj ali ih je nemoguće protjerati zbog humanitarnih razloga) ubuduće bi trebale znatno brže dobiti pristup tržištu rada. Dok su oni u prošlosti morali čekati šest mjeseci, to bi ubuduće trebalo biti moguće već nakon tri mjeseca. „Tko živi u Njemačkoj, trebao bi moći sam osigurati svoje uzdržavanje“, kaže Fiedler. Uz to, koalicija želi poboljšati zdravstvenu skrb za izbjegličku djecu i u prvih 36 mjeseci omogućiti preglede koji se ne ograničavaju samo na liječenje akutnih slučajeva i preventivne preglede.

Kako kritičari ocjenjuju ove nove zakonske odredbe?

Organizacije za ljudska prava oštro osuđuju novi dogovor oko sustava azila. Glasnogovornica organizacije PRO ASYL-a za pravnu politiku, Wiebke Judith, apelira na zastupnike da iz zakona uklone teme osjetljive s aspekta ljudskih prava poput ograničenja slobode i pritvora: „Vladajuće frakcije svojim dogovorom o provedbi GEAS-a u Njemačkoj uvode novu strogoću prema tražiteljima azila. Ubuduće bi izbjeglice od samog početka trebale biti ograničene zabranama napuštanja prihvatnih centara – najprije noću, kasnije i danju. Osim toga, prijeti novi pritvor u postupku azila. Od toga nisu izuzeta ni djeca ni druge osjetljive grupe. U tim točkama njemački zakon znatno nadilazi ono što je obvezno propisano pravom EU-a.“

Koji je cilj Zajedničkog europskog sustava azila GEAS?

Reforma koju je Europska unija donijela u proljeće 2024. trebala bi europski sustav azila učiniti strukturiranijim i učinkovitijim, snažnije ograničiti ilegalne migracije i ubrzati postupke rješavanja odluke o azilu. Ovi procesi bi se ubuduće trebali odvijati ponajprije na vanjskim granicama Europske unije. Dosadašnji osnovni problem: države poput Italije, Bugarske, Hrvatske ili Grčke unatoč pravilima EU-a faktički ne primaju natrag migrante koji su već boravili u ovim zemljama a zatim se otisnuli prema Njemačkoj.

Za saveznog ministra unutarnjih poslova Alexandera Dobrindta (CSU) GEAS je ipak „temelj za provođenje migracijskog obrata u Europi“. Do lipnja 2026., nakon dvogodišnjeg prijelaznog roka, pravila GEAS-a moraju pravno vrijediti u svim zemljama EU-a. U Njemačkoj vjerojatno i ranije – Bundestag bi već u veljači mogao usvojiti izmijenjeni prijedlog zakona.

Kakvu ulogu desničarska AfD ima u njemačkom azilnom kompromisu?

Veliku – vlada želi Alternativi za Njemačku neposredno prije pokrajinskih izbora u Baden-Württembergu 8. ožujka i u Porajnju-Falačkoj 22. ožujka osporiti njihovu glavnu izbornu temu, migraciju. No prije svega se za pokrajinske izbore na istoku Njemačke Unija i SPD nadaju signalnom učinku: 6. rujna bira se u Saskoj-Anhaltu, a 20. rujna u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju – u obje savezne pokrajine AfD vodi u ispitivanjima i u Saskoj-Anhaltu bi čak mogla dati novog predsjednika vlade.

Hoće li Njemačka ubuduće deportirati tražitelje azila u treće zemlje?

Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt tzv. „Return Hubs“, odnosno centre za vraćanje izvan Europske unije, smatra u najmanju ruku „inovativnim modelima“. Pet država EU-a sada potiče uspostavu tih ustanova: uz Njemačku to su Austrija, Danska, Nizozemska i Grčka.

Iako kritičari sumnjaju da su takvi deportacijski centri u skladu s europskim pravom, radna skupina želi odbijene tražitelje azila smjestiti izvan Europske unije ako ih nije moguće deportirati u njihove zemlje podrijetla. Planovi za postupke azila u trećim zemljama već također postoje.