Nastup „nacionalističkog glazbenikaMarka Perkovića" bio je sjajan uspjeh uzme li se u obzir broj posjetitelja", piše u današnjem izdanju list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Njemački dnevnik dodaje da taj koncert, koji FAZ svrstava među najveće open-air priredbe takvog tipa u europskoj povijesti, upravo zbog tako velikog broja nazočnih ljudi „o Hrvatskoj kaže više nego što toj zemlji može biti drago".

„Već desetljećima je Perkovićev poslovni model da svoju reputaciju kao domoljubni patriot, osim za zaradu novca, koristi i za rehabilitaciju hrvatskog ustaškog režima.", piše autor teksta Michael Martens. On taj režim i njegovog „poglavnika" Antu Pavelića naziva Hitlerovim „junior-partnerom" na Balkanu.

Hitlerov „junior-partner na Balkanu"

Citirajući navode iz knjige povjesničara Alexandera Korba „U sjeni svjetskog rata" („Im Schatten des Weltkriegs"), koja je objavljena 2013. godine, FAZ ovako svoje čitatelje podsjeća na dimenzije ustaških zločina: „skoro pola milijuna ljudi, dakle otprilike onoliko koliko ih je došlo na Thompsonov koncert, pali su kao žrtve petogodišnjeg ustaškog terora".

Većinom su to, kako dalje navodi FAZ, bili Srbi (više od 300.000), ali ubijeno je i 115.000 Hrvata, bosanskih muslimana, Židova i na tisuće Roma, napominje Martens: „U Jasenovcu je bio podignut najveći logor smrti Drugog svjetskog rata kojim nisu upravljali Nijemci. Tamo je ubijeno više od 80 tisuća ljudi."

„Jedna od glavnih parola ustaša glasila je  ‚Za dom - spremni‘. To je hrvatska verzija ‚Heil Hitler'", piše FAZ. I dodaje kako najpoznatija Perkovićeva pjesma „Bojna Čavoglave" počinje upravo tim povikom. FAZ: „Na zagrebačkom koncertu on je izveden u duetu umjetnika i publike."

Ustaše su samo „branile interese Hrvata"

Pojašnjavajući kontekst u kojem je nastala ta pjesma, FAZ navodi da su se Hrvati branili od srpske agresije, da je trećina zemlje bila okupirana, da je Hrvatska bila na rubu ponora – te da se ta pjesma vrlo brzo proširila među tadašnjim braniteljima i postala im oslonac u teškim trenucima.  „Perkovićeva kasnija tvrdnja da je ‚Za dom – spremni‘ povijesni slogan koji se koristio davno prije preuzimanja vlasti od strane fašista, je samo izgovor. Istina je doduše da postoje i stariji primjeri korištenja, ali to ništa ne mijenja na tome da se kontekst od 1941. do 1945. ne može više odvojiti od te parole", dodaje FAZ.

Njemački listi citira navode portala „Balkan Insight" koji je pisao o rezultatima studije Instituta za socijalna istraživanja u Zagrebu koji je prije nekoliko godina došao do saznanja da trećina mladih ljudi u Hrvatskoj vjeruje da je fašistička hrvatska država samo branila „interese Hrvata". FAZ zaključuje: „To je tako mogao reći i Perković."

„Perkovićeva metoda je jednostavna: on nešto kaže, pa kaže da to nije tako mislio. Insinuira ono što bi njegova publika mogla misliti do kraja. Koristi ustaške parole, da bi nakon toga tvrdio da nije ništa znao o njihovoj povijesti, ili da bi tvrdio kako su ih doduše koristili hrvatski fašisti, ali da nemaju veze s njima,” piše njemački list. 

Pritom mu je, kako dalje navodi Frankfurter Allgemeine Zeitung, od koristi činjenica da „u Hrvatskoj doista postoje velike teme koje se desetljećima tabuiziralo, prije svega masakr koji su komunistički partizani počinili u Bleiburgu 1945. godine. Ali Perković te rupe u debati popunjava iskrivljavanjem povijesti.”

Plenković „ne želi riskirati da ima Thompsona protiv sebe",

„U zemlji u kojoj nacionalna akademija znanosti i umjetnosti 'pere' ustašku ikonografiju (…) ustaško znakovlje na Thompsonovim koncertima nije više skandal, nego dio procesa institucionalne normalizacije povijesnog revizionizma", citira frankfurtski list izjave Lade Duraković, koje je povjesničarka glazbe iz Pule prije nekoliko dana dala za DW.  U tom intervjuu ona je tu ikonografiju nazvala dijelom „kulturne politike za koju je država dala dozvolu".

A te veze su očite, dodaje FAZ. Kao primjer navodi premijera Andreja Plenkovića iz konzervativnog HDZ-a koji „ne želi riskirati da ima Thompsona protiv sebe", pa je zato došao na generalnu probu na Hipodrom i fotografirao se s „narodnim herojem", dodaje ovaj list u tekstu pod naslovom „Krieg, Kroaten, Kirche" (Rat, Hrvati, crkva). Upravo Katolička crkva ima središnju ulogu u Perkovićevom insceniranju, tvrdi FAZ.

I tekst zaključuje konstatacijom da će debata oko ovog „rekordnog koncerta" još neko vrijeme zabavljati Hrvatsku zbog jednog jednostavnog razloga: „U Hrvatskoj se nasuprot stotinama tisuća Perkovićevih fanova nalazi sličan broj ljudi koji se odlučno protive njegovoj mješavini kiča, ratne romantike, katoličanstva i rehabilitacije fašizma."