„Bolna točka Europe” – pod tim naslovom njemački tjednik „Welt am Sonntag” (WamS) u svom aktualnom izdanju analizira najnovije višednevne napetosti na granici Srbije i Kosova. Sporazum između dviju strana oko automobilskih registracija je postignut, a predstavnik Europske unije (EU) na zapadnom Balkanu Miroslav Lajčak spor je proglasio riješenim – no, je li sad stvarno sve opet u redu, pita se WamS. I odmah nudi odgovor. Ne, nikako, temeljni konflikt i dalje nije riješen, i upravo to EU čini ranjivim, smatra njemački tjednik.

„Spor oko registracija koji je za sada riješen, najzad otvara pitanje o državnom priznanju Kosova. Srbi u Kosovu vide kolijevku svoje nacije. A i na međunarodnom planu je status Kosova sporan”, piše WamS.

Uz konstataciju da je Kosovo „najviše udaljeno od punopravnog članstva” u Europskoj uniji, ovaj tjednik citira i Srđana Majstorovića iz Centra za europsku politiku (CEP): „EU nije u stanju ponuditi realističnu perspektivu članstva zemljama zapadnog Balkana”. Majstorović za WamS dodaje kako to ne izaziva samo razočaranje kod lokalnog stanovništva, već slabi i EU. Po njegovom mišljenju, upravo zbog kolebljive balkanske politike EU-a, autoritarni moćnici i nacionalisti u regiji mogu si politički dozvoliti sukobe poput ovog najnovijeg između Srbije i Kosova: „…i onda te krize zlorabiti za svoje unutarnjo-političke agende”. Majstorović podsjeća da se u Bruxellesu zna kako je dovoljna samo jedne iskra da bi se rasplamsali stari konflikti.

Nužno pomirenje

U srijedu (6.10.) će šefovi država i vlada zemalja članica Europske unije na „Zapadnobalkanskom summitu” u Sloveniji raspravljati o situaciji u regiji. U tom kontekstu WamS podsjeća na prošlotjedni posjet šefice Europske komisije Ursule von der Leyen zapadnom Balkanu i njezine riječi izrečene u Prištini – ona je tamo podsjetila na njemačku povijest i rekla da „dolazi iz zemlje koja je prouzročila Drugi svjetski rat i Holokaust”, te dodala da samo suočavanje s prošlošću može voditi prema „pomirenju, koje je tako nužno”. A upravo to pomirenje je po mišljenju WamS-a ono što nedostaje da bi se napravio sljedeći logičan korak za EU, a to je „prihvat država sljednica bivše Jugoslavije”.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić slijedi nacionalističku politiku i igra na raskol, piše njemački list. Njemu odgovaraju posljednje napetosti, kaže za WamS Vesela Černeva iz think-tanka European Council on Foreign Relations (ECFR): „Propaganda pokazuje rezultate.” WamS tu citira podatke iz jedne aktualne studije ECFR-a, po kojoj 54% Srba u Rusiji vide saveznika, a 47% u Kini – i samo 11% u Europskoj uniji. Černeva smatra da Vučić slijedi istu strategiju kao „bivši jugoslavenski diktator Tito, koji je stajao između istoka i zapada i tako bio relevantan”.

Sukob interesa na Balkanu

Njemački list smatra da motivi Rusije ili Kine, koja je pogotovo tijekom pandemije koronavirusa poslala znatnu pomoć u Beograd, u Srbiji nije „ljubav prema bližnjem”. WamS citira navode iz jednog izvještaja njemačkog Ministarstva vanjskih poslova iz travnja ove godine u kojem se dolazi do zaključka da te dvije zemlje šire dezinformacije, odnosno da, s posebnim fokusom na zapadni Balkan, pokušavaju manipulirati kako bi se među građanima narušilo povjerenje u zapadne vakcine, u institucije EU-a, odnosno zapadne i europske strategije cijepljenja. I Turska, odnosno Zaljevske zemlje imaju svoje interese i aktivne su na Balkanu kako bi proširile svoje zone utjecaja, smatra WamS i dodaje kako EU za sada nije imao pravi odgovor na taj razvoj.

Njemačka bi mogla imati ključnu ulogu u ponovnoj uspostavi povjerenja u regiji prema EU, odnosno jačanju utjecaja Bruxellesa na zapadnom Balkanu, smatra analitičar Majstorović. Ali tek treba vidjeti hoće li i kakav prioritet zapadni Balkan imati za novu saveznu vladu u Berlinu. U predizbornoj kampanji gotovo da se i nije pričalo o vanjskoj politici, zbog toga Majstorović za njemački tjednik upozorava: „Ne možemo govoriti o strateškoj autonomiji EU-a sve dok zapadni Balkan nije dio Unije, i sve dok je prepušten utjecaju trećih aktera.” A upravo to se sad i događa, zaključuje WamS.

„Informacijski rat” na Kosovu

Švicarski list „Neue Zürcher Zeitung" (NZZ) piše kako najnovije napetosti na zapadnom Balkanu imaju obilježja hibridnog konflikta i pita se što bi to moglo značiti za inozemne vojne trupe (i pogotovo pripadnike švicarske vojske) na Kosovu?

U okviru misije KFOR-a (Kosovo Force) Švicarci mirovnim snagama na raspolaganje stavljaju između ostaloga teške građevinske strojeve i osoblje, a zadatak Swisscoya (pripadnici Švicarske vojske na Kosovu) je osiguravanje slobode kretanja u toj zemlji. Radi se o specijalistima među kojima su švicarski vojni policajci, timovi za razminiranje i medicinsko osoblje. Jedna od ključnih pozicija na kojima djeluje Swisscoy je Sjeverna Mitrovica, gdje većinski žive Srpkinje i Srbi, piše NZZ i dodaje kako „kosovska država u općinama sjeverno od rijeke Ibar nema puno utjecaja".

Švicarski list napominje da tu regiju kontrolira „jedna ogranak stranke srpskog predsjednika", te da „netransparentna mreža privatnih sigurnosnih tvrtki i elemenata organiziranog kriminala u svakom trenutku može proizvesti nemir". U načelu su obje strane u stanju „bljuvati vatru iz kratera hladnog konflikta", piše NZZ, te napominje da se „Beograd i Priština već godinama igraju s kontroliranim napetostima, uglavnom iz unutarnjo-političkih razloga".

Demonstracija vojne moći

Eskalacija spora oko automobilskih registracija se odvijala najprije po već dobro poznatom scenariju, smatra NZZ, ali i napominje da je ovaj put sukob dobio novu dimenziju, pogotovo što se tiče pozicije međunarodnih mirovnih trupa. „Srpski predsjednik Vučić je demonstrirao da, ako to želi, konflikt može dovesti i do samog ruba izbijanja rata", piše NZZ. Ono što se posljednjih dana događalo na granici Srbije i Kosova ovaj list podsjeća na „klasični hibridni, nejednoznačni konflikt sadašnjosti u kojem je jedno bitno obilježje insceniranje vojne snage za informacijski rat".

Stacioniranje srpskih tenkova i pripadnika oružanih snaga uz granicu s Kosovom se praktički u realnom vremenu mogao pratiti preko „insceniranih" postova na društvenim mrežama, iskusni reporteri TV-postaja iz Srbije su izvještavali iz zapovjedništva operacije, piše NZZ: „Iako su prezentirani svi elementi mehaniziranog prodora, nije se radilo o ofenzivnoj akciji, već o ‚show of force'." NZZ smatra da je Vučić ovaj spor oko tablica iskoristio kako bi prezentirao moderniziranu i ojačanu srpsku vojsku.

Odgovor Amerikancima?

„Srbija pokazuje zube, očito prije svega za domaću publiku, ali i prema Zapadu, pogotovo prema SAD-u”, piše NZZ i pretpostavlja da se potez Beograda može shvatiti i kao reakcija na vojnu vježbu «Defender Europe 21», u okviru koje su u svibnju i lipnju ove godine Amerikanci sa svojim saveznicima trenirali brzo prebacivanje trupa iz SAD-a na moguća krizna žarišta na jugoistoku Europe. Amerikanci su po mišljenju ovog lista htjeli poručiti da kontroliraju regiju Balkana, uključujući i sredozemne luke, odnosno da je Rusija – izolirana. Poruka te vježbe se, očekivano, nije svidjela ni Rusiji ni Srbiji, zaključuje NZZ.

Dugo vremena je švicarska vojska rutinski djelovala na Balkanu i poticala mir, ali novo vojno samopouzdanje Srbije i američko pozicioniranje u regiji ponovno u fokus vraćaju brizantnost misije KFOR. „Švicarska vojska na iskustvima na Kosovu uči kako se konkretno nositi s hibridnim konfliktima", piše NZZ i napominje da bi se i Swisscoy mogao naći na meti mogućih dezinformacijskih kampanja: „Teoretski je moguće povlačenje iz ‚nacionalnih interesa' ili iz političkih razloga. Ali to bi oslabilo vjerodostojnost angažmana. Nakon 22 godine misije na Kosovu počinje nova, očito nešto nemirnija faza za Swisscoy."

WamS/NZZ/ms

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu