U njemačkom dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) novinar Michael Martens analizira napetosti između Beograda i Prištine, opominjući da bi taj problem mogao destabilizirati regiju.

„Stari kliše kaže da je Balkan europsko bure baruta. Ako je to ikada bilo točno, točno je i to da na Balkanu više od dva desetljeća vlada mir. Kavkaz, Ukrajina, Sirija i Libija doživljavaju ratove, Rusija i Bjelorusija su diktature, Turska je manje nego ikad demokratska zemlja. Nasuprot tome, Balkan je poslije okončanja ratova pri raspadu Jugoslavije doživio dva mirna desetljeća. Jedini veliki izuzetak su bili krvavi izgredi na Kosovu u ožujku 2004. koji su uglavnom bili usmjereni protiv srpske manjine.”

Autor u tekstu navodi broj žrtava, kao i činjenicu da su paljene kuće i pravoslavne crkve. Podsjeća kako je navodni povod bila glasina da su Srbi na sjeveru Kosova potjerali albansku djecu u rijeku Ibar i da su se ona utopila. „To nije bilo točno, kao što se uskoro moglo i dokazati, ali to je bilo dovoljno kao izgovor rulji kosovskih Albanaca da na Kosovu nasilno krene na Srbe i Rome. Nije slučajno da su nemiri izazvani glasinom koja se odnosila na Ibar. Ta rijeka je crta razdvajanja između naselja u kojima dominiraju Srbi i Albanci. Sjever Kosova, u pozadini etnički podijeljenog grada Mitrovice, službeno pripada Kosovu, ali Priština jedva da ima utjecaj na to područje naseljeno skoro isključivo Srbima.”

Sjever – sporni teritorij

U članku u FAZ-u se također podsjeća da Beograd ne priznaje neovisnost Kosova proglašenu 2008., ali da od 1999. nema kontrolu nad kosovskim područjem južno od Ibra, većinski naseljenom Albancima – isto kao što Priština nema kontrolu nad sjeverom.

„Sjever je od 1999. sporni teritorij na kojem Beograd vodi glavnu riječ. Iz te konstelacije stalno dolazi do rasplamsavanja nasilja na sjeveru Kosova. Područje je bure baruta u (navodnom) balkanskom buretu baruta. To naročito vrijedi za granicu između Kosova i Srbije, koja je po službenom tumačenju Beograda samo administrativna linija razdvajanja između Srbije i njene južne pokrajine. Kada je u srpnju 2011. specijalna postrojba kosovskog Ministarstva unutarnjih poslova htjela preuzeti kontrolu nad dva velika granična prijelaza, lokalni Srbi su je napali. Jedan policajac je ubijen, postrojba se morala povući. Kosovski Srbi su opustošili granični prijelaz i maknuli granične oznake.”

Autor podsjeća da je kontrolu nad graničnim prijelazima privremeno preuzeo KFOR, čiji je najveći dio tada sačinjavala njemačka vojska. „I na Bundeswehr su pucali. Srećom nitko nije nastradao. Lokalnoj mafiji se nije svidjelo da se granica regularno kontrolira, jer su se tuda obavljali krijumčarski poslovi. Švercao se prije svega benzin, uz veliku zaradu. „Carinski rat" je prevladan uz posredovanje EU-a koji je 2011. u regiji imao više utjecaja nego danas."

Reciprocitet

Njemački novinar nadalje pojašnjava: "Najnoviji sukob se razbuktao oko „politike reciprociteta” kosovskog premijera Albina Kurtija, pred kojim su lokalni izbori. Prema Kurtiju, Kosovo mora tretirati Srbiju u svim pitanjima onako kako Srbija tretira Kosovo. Budući da Srbija ne priznaje registarske tablice s oznakom RKS (Republika Kosovo), Kurti je nedavno objavio da će i srbijanske automobilske tablice na Kosovu biti nevažeće. Umjesto njih, na graničnim prijelazima će se moći kupiti privremene kosovske tablice, slične onima koje vlasnici automobila odavno moraju kupiti ako žele ući u Srbiju."

"Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je reagirao tako što je premjestio srbijanske postrojbe u blizinu granice. Srbijanski vojni helikopteri i zrakoplovi su uzletjeli, kosovski Srbi su blokirali granične prijelaze. Kurti je poslao specijalnu policijsku jedinicu na sjever. Doduše, ratoborno držanje Vučića je bilo poza motivirana unutarnjom politikom, jer bi se moglo isključiti da bi on sada ozbiljno riskirao vojni sukob s Kosovom, gdje je stacionaran ostatak kontingenta KFOR-a. Bundeswehr je svoju bazu u Prizrenu zatvorio 2018. poslije skoro dva desetljeća, ali je i dalje uključen u sastav KFOR-a s nekoliko desetaka vojnika."

Samo prijelazno rješenje

Martens u svom članku napominje da je najnovija eskalacija podsjetila na to da sukob oko sjevera Kosova još nije okončan, te da je "za razliku od ostatka Kosova, sigurnosna ondje situacija krhka". I potom navodi da je Miroslav Lajčak, nekadašnji ministar vanjskih poslova Slovačke, a danas specijalni predstavnik EU-a za Balkan, uspio posredovati prošli tjedan u „sukobu oko tablica" i postići kompromis, koji je, kako piše autor, značio „pobjedu na bodove" za Kurtijev koncept „reciprociteta”.

"Doduše, kosovska policija se morala povući sa sjevera, srbijanske tablice se ne moraju zamjenjivati kosovskima na graničnom prijelazu. Ipak, ubuduće će za obje strane vrijediti ista pravila: državna oznaka druge zemlje na tablicama bit će pokrivena bijelom naljepnicom. To vrijedi kao prijelazno rješenje, trajno bi trebalo uslijediti. Od Beograda i Prištine će ovisiti hoće li slijediti pragmatičan kurs u interesu vlastitog stanovništva. Tko želi sukob, on na sjeveru Kosova ima idealne uvjete da ga raspiri”, zaključuje se na kraju teksta objavljenog u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung.

 

Priredio: Dragoslav Dedović