„Uređeni vrt, bijela kućica, dječji bicikl naslonjen na zid – iza te fasade djeci je naneseno brutalno nasilje, toliko brutalno da su i istražitelji ostali bez riječi." Tim riječima njemački javni servis ARD započinje svoj izvještaj o najnovijem slučaju pedofilije. Ovoga puta u gradu Münsteru na zapadu zemlje. U jednom idiličnom vikendaškom naselju u kojem se ljudi obično u slobodno vrijeme odmaraju i susreću s prijateljima i članovima obitelji.

Istražni organi su mjesecima „prekopavali" dokazni materijal kako bi mogli zaustaviti zlostavljanja maloljetnika, sumnja se da je postojala organizirana pedofilska mreža. U videima koje je zaplijenila policija često se pojavljuje jedan dječak, star oko deset godina. Susjedi su ga viđali često vani, kako se igra.

„Ali nitko ništa nije primijetio. On je zajedno s  još jednim petogodišnjakom u jednoj travanjskoj noći na najgori mogući način zlostavljan od strane četiri odrasla muškarca“, piše ARD. Taj desetogodišnjak je ujedno sin žene čiji je aktualni partner glavni osumnjičenik u ovom slučaju koji je šokirao Njemačku.

Zločini koji su zaprepastili i istražitelje

Nije to prvi takav slučaj. Minhenski list „Süddeutsche Zeitung“ (SZ) podsjeća i na zlostavljanja mališana u jednom kampu u Lügdeu. Na dječaka iz Staufena kojeg su njegova majka i njezin partner doslovce prodali drugim ljudima nakon čega su ga oni seksualno zlostavljali. Ili na ogromne datoteke s dječjom pornografijom pronađene u Bergisch Gladbachu koje su razotkrile pedofilsku mrežu aktivnu u cijeloj zemlji.

«I sad slučaj u Münsteru, gdje se očuh dogovarao s drugim muškarcima kako bi zlostavljali njegovog posinka. Ti zločini su toliko šokantni da su zaprepastili i istražitelje“, piše SZ. Minhenski dnevnik napominje da postoje paralele među brojnim slučajevima o kojima se priča u javnosti: policiji su od ranije bili poznati identiteti osumnjičenika u Staufenu ili Münsteru – i to zbog posjedovanja dječje pornografije, ali i zlostavljanja maloljetnika. Što se tiče slučaja u Lügdeu, javnost je bila šokirana i činjenicom da se njemačke vlasti nisu međusobno informirale o (najnovijim) saznanjima koja posjeduju.

SZ: „I baš zato je u fokusu pitanje: kako se ubuduće može bolje zaštititi djecu? Jedan od prijedloga je da se strože kažnjava posjedovanje dječje pornografije. Moglo bi to pomoći. Ali se mora i zapitati: hoće li stvarno nekog pedofila zastrašiti buduća maksimalna kazna od pet godina, umjesto sadašnje tri, i spriječiti da ode još dalje i sam zlostavlja djecu?"

„Pedofilija je bolest, neizlječiva bolest“

Pedofilija je bolest, zaključuje ovaj list, neizlječiva bolest. Ali i napominje da se uz pomoć lijekova i terapije može povećati broj ljudi koji uspijevaju izaći na kraj sa svojom bolešću. Studije pokazuju naime da u 40 do 50 posto slučajeva počinitelji takvih zločina djecu zlostavljaju i nakon što su bili kažnjeni.

„Tako važna resocijalizacija ne smije biti na teret dobrobiti djece. Samo intenzivni preventivni rad s otkrivenim, ali i potencijalnim počiniteljima može na koncu spriječiti da i druga djeca postanu žrtve“, zaključuje lijevo-liberalni SZ.

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) zahtijeva bolju zaštitu djece. „Monstruozni zločin ostavlja bez riječi. Ispravni su zahtjevi za postroženjem zakona za ovakva nedjela“, napominje ovaj konzervativni list koji izlazi u Frankfurtu na Majni. I dodaje:

„Kod zahtjeva za postroženjem kazni treba se zapitati bi li to stvarno pomoglo. Da li bi više kazne doista zastrašile počinitelje seksualnih delikata, da li bi ih zastrašila činjenica da će umjesto šest u zatvoru provesti možda osam godina? Pa već sad je moguća maksimalna zatvorska kazna od deset godina. Više uspjeha obećavaju programi prevencije. Ne može se tek tako isključiti poremećaj seksualnih sklonosti. Ali se može spriječiti da muškarci koji pate od te smetnje u stvarnom životu zadovoljavaju svoje porive."

„Greške u sustavu"

Berlinski list Der Tagesspiegel smatra da slučaj zlostavljanja u Münsteru otkriva greške u sustavu: „U svakom razredu po procjenama sjedi jedno dijete koje je žrtva seksualnog zlostavljanja. Ali nedostaju temeljne spoznaje o simptomima zlostavljanja." Zgražanje, bijes i šok kao reakcija ne vode nikamo, eventualno to može služiti samo obrani, a tu se skriva i skandal iza skandala: državne institucije su u ovim navedenim slučajevima zlostavljanja već od ranije imale informacije o pedofilnim sklonostima aktera – i svejedno nisu ništa spriječile, napominje berlinski list:

„Svugdje gdje se radi s djecom temeljno znanje o simptomima, kaznama i posljedicama zlostavljanja moraju biti pretpostavke za dobivanje posla. To vrijedi i za legislativu i za egzekutivu, za službe koje se brinu o mladima, o skrbi oko osuđenika, obrazovni sektor i sportska društva", piše Der Tagesspiegel koji zahtijeva i bolje i temeljitije umrežavanje sustava za zaštitu djece u Njemačkoj.

Priredio Srećko Matić