Mediji u Njemačkoj se danas bave autobiografijom bivše kancelarke Angele Merkel pod naslovom „Freiheit" (Sloboda) koja je sinoć predstavljena u Berlinu.

Tjednik Der Spiegel u svom internetskom izdanju pita: „Ali tko je ta žena, što misli i što stvarno osjeća? Tko se stvarno skriva iza te javne osobe koja uvijek djeluje kontrolirano?" I odgovara: „Danas objavljena autobiografija Angele Merkel o tome ne otkriva praktički ništa. I time možda baš sve." Autor potom napominje: „Ali ne želimo biti nepravedni. To je stvar očekivanja. Tko se nadao intimnim uvidima u privatni život dugo vremena najmoćnije žene na svijetu – taj će biti razočaran."

Razočaran je i njemački portal RedaktionsNetzwerk Deutschland: „Naravno, knjiga doktorice fizike jest i ostaje stručna knjiga. Merkelici ionako nikada nije ležalo davanje dubokih uvida u njezin emocionalni svijet. No ona, na žalost, ne izvodi ni filozofske spoznaje do kojih je sigurno došla tijekom 16 godina na vlasti."

Berlinski list taz pak smatra: „Merkeličnin opis njezinih kancelarskih mandata nije razočaravajući zato što nedostaje pokajanja ili blistavih novih uvida, već zato što moć narušava stil. Sva opuštenost nestaje u uglavnom beživotnom nabrajanju događaja, kriza, aktera. Nitko u njemačkoj politici ne poznaje Putina tako dobro kao Merkel. No, čak i opisi Putina ostaju neodređeni, površni, klišeizirani."

Nedostatak kritičnosti što se tiče vlastite politike

Komentatoru lista Passauer Neue Presse u autobiografiji njemačke kancelarke nedostaje samokritičnosti: „Pogreške? Zablude? Nije ih bilo tijekom 16 godina njezina kancelarskog mandata, želi nas uvjeriti Merkel. Plin iz Rusije, popustljivost prema Putinu? Isforsirano odustajanje od nuklearne energije nakon Fukushime? Propadanje Bundeswehra? Nekontrolirano otvaranje granica? Sve je napravljeno kako treba, poručuje knjiga. Jer: odlučujuće su okolnosti u kojima se vodi politika. To je tako jednostavno."

Tim kritikama se pridružuje i list Neue Osnabrücker Zeitung: „Međunarodni ugled koji uživa bivša kancelarka i danas je jedinstven. Bilo bi primjerenije da je i sama retrospektivno priznala kako nije uvijek bila u pravu. Samo mali broj novinara i političara dovodio je u pitanje njezinu politiku prema Rusiji. Njezina vlastita stranka izbjegavala je rasprave o njezinoj politici prema izbjeglicama, koju su mnogi već tada smatrali pogrešnom. Merkel je dugo bila kancelarka društva koje se previše uljuljkalo. Većina joj je vjerovala da će dobro riješiti stvari."

„Na pogreške moraju ukazati drugi"

Komentator lista Reutlinger General-Anzeiger pak staje u obranu bivše kancelarke: „Čini se uvjerljivim kada Merkel tvrdi da je u tadašnjoj situaciji djelovala u skladu s najboljim znanjem i savješću. Danas se ljutimo na naivnost prema Rusiji, prije se vjerovalo u „promjenu kroz trgovinu“. Sigurno je bilo sukoba ciljeva. Kod korone, primjerice, Merkel se odlučila za sigurnost, a protiv slobode. Mogu joj se predbaciti pogrešne odluke. Ali moraju joj se priznati pošten karakter i dobre namjere."

A Märkische Oderzeitung iz Frankfurta na Odri piše: „Ogroman odjek u javnosti na knjigu od preko 700 stranica pokazuje prije svega koliko je, nakon samo tri godine kaosa "semaforske" koalicije, velika čežnja za dobrim starim Merkeličinim vremenima."

Ali komentator onda nastavlja: „Merkel snosi dobar dio političke odgovornosti za današnje stanje. No, to, naravno, nije tema jedne autobiografije. Merkel oblikuje sliku o sebi, svom vremenu i svom kancelarskom mandatu kako bi sudjelovala u stvaranju njezine slike za povijest. Tu nema mjesta za pogreške i zablude. Na njih moraju ukazati drugi, čak i ako to narušava nostalgiju", naglašava Märkische Oderzeitung.