Ako je ikoji automobil postao dokazom njemačke izdržljivosti i kvalitete, to je bila Buba. S industrijskih traka čitavog niza pogona diljem svijeta je sišlo preko 21 milijun "Narodnog vozila" - što u prijevodu zapravo znači Volkswagen. Često je bio i filmska zvijezda, na primjer u Herbie iz Disneyjevog studija.

Njemačko "gospodarsko čudo" je trebalo i kamiončiće za svaku namjenu. I tu je Volkswagen ugradio isti motor kao i u Bubi, ali u šezdesetima su hipiji preoteli T1 od majstora. To je postao simbol slobode, a spavati se moglo bilo gdje (po mogućnosti - u društvu). Prodalo se 1,8 milijuna ovog prvog modela, ali ako se zbroje i njegovi nasljednici, prodano je preko 10 milijuna kombija.

I danas ljudima pobjegne osmjeh na licu kad vide ovu trokolicu - rođenu u nevolji odmah poslije rata. Messerschmidt je u ratu proizvodio borbene zrakoplove, ali s tim je bilo kraj. Makar se i u ovo vozilo ulazilo gotovo kao u borbeni lovac, a ni mjesta nije bilo mnogo više. Zato se jurilo 90 na sat!

Treba li uopće nešto dodati o ovom automobilu iz snova? Ravno s trkaćih pista u garaže - već i tada bogataša. Jer ovaj Mercedes je i u pedesetima koštao čitav imetak!

Da, to je pravi BMW i makar uz skromni motorčić iz motocikla od 1955. do 1962. je doveo do uspjeha te marke. Bio je jeftin i praktičan, ulazilo se - sprijeda. Otvarala se čitava prednja strana, zajedno s volančićem...

I ovo je automobil koji se još rijetko viđao s onu stranu granica Njemačke. Jer, sa svojih 250 kubika mu baš nije bilo niti lako krenuti na daleki put. Ali ipak: auto nazvan po unuku šefa tvrtke Hans Glas GmbH je imao četiri kotača i barem teoretski, mjesta za četiri osobe. Obzirom na dužinu kabine od 1,60 m, bolje da su malenog rasta...

I u Porscheu su naučili lekciju: na legendarnoj "devet-jedanaestici" kako je zovu ovdašnji ljubitelji brzine, se smije promijeniti sve - osim izgleda. On mora ostati točno takav kakav je bio 1963. jer (makar je to zapravo tek "nabrijana" Buba) linija je jednostavno - savršena. Motori, ovjesi, spojleri, elektronika, sve se mijenja. Linija ostaje ista već desetljećima.

Ide predsjednik! Ako je već sportski 300SL bio skup, ovu limuzinu su si mogli priuštiti tek predsjednici i superzvijezde, od Johna Lennona do Elizabeth Taylor. Vrhunac apsurda jest: za njemačku vladu je on bio previše skup, ali Tito ga je imao. Ako je već dolazio neki kralj ili poglavar u Bonn, onda se tek iznajmio i jedan Mercedes 600 na par dana.

Nakon Mercedesa, njegova potpuna suprotnost iz socijalističke Istočne Njemačke: "Trabi", kako ga zovu. Proizveden najjeftinije što se može sa slabašnim motorom, ali zbog svoje plastične karoserije - gotovo vječan. Ipak, to su emocije koje su navele Nijemce da je još oko 33 tisuće Trabanta registrirano u ovoj zemlji.

A kad smo već kod bivšeg DDR-a, tu je i Wartburg kojeg su si mogli priuštiti tek zaslužni "graditelji socijalizma". Bio je cijenjen i u Hrvatskoj: unutra je bio izuzetno prostran i razmjerno ugodan. Jedini nedostatak se osjetio ako ste vozili iza ove DDR-limuzine za trudbenike: ne samo tipičan zvuk, nego i golem oblak ispušnog plina je odavao da je pod poklopcem dvotaktni motor.

I u Hrvatskoj su se tada čule žestoke rasprave: ako već "Nijemca", da li uzeti Bubu kao svi ostali ili ipak - Kadetta? Opel je tom obiteljskom automobilu doduše dodijelio najniži čin - imao je i Admirala i Kapetana, ali s 2,7 milijuna prodanih primjeraka je to bio jedan od najuspješnijih model Opela.

Da je NSU ostao tek kod svog Princa (koji se sklapao i u Sarajevu), možda bi ta marka još postojala. Jer Ro 80 je jednostavno bio previše moderan za svoje vrijeme: nije imao niti "običan" motor, nego Wankelov koji uopće nema cilindre. Bio je doduše proglašen automobilom godine 1967., ali to je na žalost ipak bio labuđi pjev NSU-a: ubrzo ga je progutao Audi.

Mercedes je značio luksuz i značio je kvalitetu. Ali modelom "/8" (to naravno nije značilo broj cilindara nego godinu 1968.) je znao sve to staviti u automobil "za svakoga" tek nešto dubljeg džepa. Prodano je gotovo 2 milijuna primjeraka, a ako putujete svijetom, i danas možete sjesti u nekog od njih: još uvijek mnogi voze kao taksiji negdje u Africi ili Aziji, čak i nakon par milijuna kilometara.

"Samo letjeti je ljepše" - bila je reklama Opela za ovaj automobil o kojem su sanjali baš svi dečki u školskim dvorištima. U ono doba je Amerika još bila "great", a ovo je bilo nešto kao europska mini varijanta nečeg poput Corvette. I tata bi se lako dao uvjeriti da kupi GT - ne na kraju jer u njemu nije bilo mjesta niti za punicu, niti za dječurliju. Ali tu je i gorka realnost...

Počeli smo s Bubom, makar je njezina proizvodnja počela kasnije nego što je predstavljena. Jer prvo je trebalo raditi "terence" za rat... VW je koncem šezdesetih, opet na osnovi Bube, radio i i terence za novu, demokratsku vojsku. Taj auto su brzo otkrili alternativci. Kao vojni višak se mogao dobiti jeftino, a ljubitelje je našao i diljem svijeta. U Americi su ga zvali tek "The Thing".

Već maleni GT je pokazao Opelu da su sedamdesete doba za mnogo konjskih snaga i sportskog ugođaja. Manta je tek trebala biti kompromis obiteljske limuzine s malo sporta, ali ispalo je opet da je auto važniji od obitelji. U vlastitim garažama su tehnički nadobudni mladi u Mantu "šarafili" sve i svašta i razmišljali kako da joj strpaju još nekoliko "konja" pod poklopac...

I ovo je automobil o kojem se jedva što još može reći. Jer teško da će se naći netko tko nije nekad imao ili se vozio u dostojnom nasljedniku legendarne Bube. On nije bio prvi auto s velikim poklopcem prtljažnika - sjetimo se Renaulta 4, čak i nacrti potječu od projekta NSU-a i malenog Audija 50, ali to je bio i ostao Golf. Sve do danas je to oznaka za čitavu kategoriju vozila.

I ovo je legenda jer se doista rijetko događa da se pojavi automobil koji će doslovce pomesti sve svoje protivnike u rally-utrkama. Audi "quattro" - zbog pogona na sva četiri kotača je bilo vozilo "komplicirano za voziti, ali upravo brutalne snage", kaže višestruki prvak Walter Röhrl. Zato je to bio i san mnogih "običnih" vozača, a to je bio i automobil kojim je i Audi postao ono što je danas.