U skladu s opcijskim modelom Zakona o njemačkom državljanstvu koji je stupio na snagu 2000. godine, djeca stranaca rođena u Njemačkoj jednako kao i takva djeca koja još nisu navršila 10 godina, automatski uz državljanstvo roditelja dobijaju i njemačko. S navršenom punoljetnošću ona se, međutim, moraju odlučiti za jedno. Za oko 3100 mladih u Njemačkoj to znači do kraja ove godine donijeti životno važnu odluku: koju putovnicu zadržati? Za mnoge je to izuzetno težak izbor.

Ahmet će svoj osamnaesti rođendan navršiti u lipnju. Dugo se tome veselio. Ali u posljednje vrijeme njegove misli nisu usmjerene niti na veliki proslavu koju je planirao niti na vozačku dozvolu koju će konačno moći dobiti. Prije nekoliko tjedana dobio je pismo Ureda za strance u kojem se od njega traži da se opredijeli za jedno od dva državljavnstva koje ima - njemačko ili tursko. Otada razmišlja samo o tome, najradije bi zadržao oba.

Uzmi njemačko, vrati tursko

Rođen je u Njemačkoj, to je njegova domovina, ali jednako tako mu je srcu prirasla i Turska, domovina njegovih roditelja. On sam osjeća se negdje između Turske i Njemačke: "To je problem naše generacije. Kada si tu, onda si stranac. A tamo si Almanjac, ne baš Nijemac, ali nešto slično. I tamo si na margini. To je stvarno problem."

Poslije podne se Ahmed nalazi s nekoliko turskih prijatelja u multikulturalnom omladinskom centru u Bochumu. Usred velike sobe je stol sa čajem i kolačima. Većina mladih koji se ovdje okupljaju imaju dvije putovnice, tursku i njemačku. Upravo zbog toga danas imaju gosta: to je Kenan Araz iz Ureda za primanje u državljanstvo koji će s njima razgovarati o problematici dvostrukog državljanstva.

Kada je 2000-te godine tadašnja crveno-zelena koalicija u Njemačkoj reformirala zakon o državljanstvu, olakšala je uvjete za stjecanje njemačkog državljanstva djeci stranaca rođenoj u zemlji i dopustila mogućnost dvostrukog državljanstva. Konzervativne stranke Demokršćanske unije su, međutim, uspjele spriječiti načelno uvođenje dvostrukog državljanstva za sve. U dugim pregovorima je kao kompromisno rješenje pronađena opcijska formula: sa navršenom punoljetnošću se mladi moraju opredijeliti za jedno državljanstvo, a ukoliko do navršene dvadedest i treće godine života ne dokažu da su ispisani iz stranog državljanstva, automatski gube njemačko.

Stranci i tu i tamo

Većina mladih to, međutim, uopće nije znala, naglašava Kenan Araz: „A većinu to uopće i ne zanima. Mani je poznato nekoliko slučajeva u kojima su mladi dobijali poštu od ureda za strance, ali nisu ni reagirali. Oni naprosto kažu: čemu sva ta glupost!"

Kenan Araz obilazi mnoge škole i omladinske centre, sam je porijeklom iz Turske ali ima njemačko državljanstvo. Mladima pokušava objasniti prednosti njemačke putovnice: lakše je naći posao, moguće je postati državnim službenikom, moguće je sudjelovati na izborima i u mnoge zemlje se putuje bez vize.

Ali mladi često ostaju tvrdoglavi, pomalo prkosno tvrde da će radije zadržati tursku putovnicu, poput primjerice 15-godišnja Nermin: „Moji roditelji su Turci, ja sam Turkinja, nekako sam i ponosna na to da sam Turkinja."...a Mustafa, koji Tursku naziva domovinom koju mu nitko ne može uzeti dodaje: „Ovdje se svi osjećaju kao Turci. Mene su već često nazivali doseljenikom ili Turčinom, pa se ja tako i osjećam."

Za mnoge je Njemačka samo zemlja njihovog rođenja, u kojoj se međutim ne osjećaju prihvaćenima, udomaćenima. U mnogim grupama mladih njemačkih Turaka je prihvaćanje njemačke putovnice čak sramota, objašnjava 17-godišnji Alper: „Neki Turci, koji imaju tursku putovnicu, kažu: ti si Nijemac, imaš njemačku putovnicu. Čovjek se osjeća bez veze. A drugi kažu: ti si Turčin, mada imaš njemačku putovnicu. Čovjek naprosto ne zna što je, Nijemac ili Turčin."

Pravilo i iznimke

Kao posebnu nepravdu mladi Turci doživljavaju činjenicu da je u nekim slučajevima dvostruko državljanstvo ipak dozvoljeno. Tako primjerice kada se radi o zemljama koje ne dopuštaju ispis svojih građana iz državljanstva, poput Meksika, Sirije ili Irana: tu Njemačka dopušta dvostruko državljanstvo. A građani Europske unije i načelno imaju mogućnost posjedovanja različitih putovnica.

Za Ahmeta je trenutno najvažniji argument onaj koji se tiče izgleda za zapošljavanje - s njemačkim državljanstvom je lakše naći posao. Ipak, konačnu odluku on još nije donijeo: „Nadam se da neću pogriješiti. Tu se na kraju krajeva radi o nečemu što će promijeniti moj život.“