Prije terorističkih napada 11. rujna 2001. su na Zapadu muslimani i islam bili najvećim dijelom ili ignorirarni ili doživljavani kao neka egzotična i pomalo strana ali uglavnom marginalna pojava. U Njemačkoj kao i u većem dijelu zapadne Evrope muslimani su bili više-manje „nevidljivi“, njihove su džamije bile sakrivene u stražnjim dvorištima zgrada ili na periferiji, žene s maramom na glavi su uglavnom bile sažaljivo promatrane kao „zaostale“ ili „potlačene“.   

Nakon samoubilačkih napada Al Kaidinih islamističkih terorista na Twin Towers u New Yorku i zgradu Pentagona u Washingtonu ta se percepcija preko noći promijenila. Odjednom je zapadna javnost islam počela doživljavati kao prijetnju. Muslimani su identificirani kao pritajeni ili barem mogući teroristi a duga brada kod muškaraca i marama na glavi žena od danas na sutra su „prepoznati“ kao politički simboli i izraz sasvim određenog, zapadnim demokratskim društvima neprijateljski nastrojenog svjetonazora.

BiH i Osama bin Laden

11. rujna 2001. je i za percepciju kako Bosne i Hercegovine tako i Bošnjaka u Njemačkoj javnosti predstavljao prekretnicu. Prije terorističkih napada islamista na SAD Bošnjaci su uživali neskrivene simpatije ne samo njemačkih medija već i običnih ljudi. Bosanskohercegovački muslimani su viđeni kao žrtve rata i agresije, stotine tisuća izbjeglica je godinama boravilo u zemlji, uspostavljeni su brojni kontakti među ljudima. Uz to je tada još uvijek veliki broj njemačkih vojnika bio u sastavu mirovnih snaga u BiH.

Samo tjedan dana nakon napada u New Yorku raspoloženje se promijenilo. Crv sumnje počeo je nagrizati postojeću simpatiju. Tako je već 19.9.2001. berlinske lijeve novine „Neues Deutschland“ objavile tekst koji se temelji na vijesti agencije France Presse da Osama bin Laden posjeduje i jedan bh. putovnicu. Članak s rječitim nadnaslovom: „Teror i njegove posljedice“ počinje konstatacijom da „u Europi ova balkanska zemlja (BiH) važi za bazu islamističkih fundamentalista“, da bi se u nastavku ustvrdilo da su „početkom rata u BiH tisuće plaćenika iz arapskih država došli boriti se u redovima vojske bosanskih muslimana, protiv bosanskih Srba.“ Kao nagradu im je „tadašnji predsjednik Izetbegović ponudio državljanstvo, što su mnogi prihvatili“, tvrdi autor.

Alžirska grupa

Samo nekoliko tjedana kasnije, 31. listopada 2001. je ugledni hamburški tjednik „Die Zeit“ objavio veliki tekst s naslovom „Škola mržnje na Balkanu“. O čemu se radi jasno govori već i podnaslov: „Kako je bin Ladenova Al-Kaida u Bosni uhvatila korijene“. U članku napisanom kratko nakon uhićenja tzv. „alžirske grupe“, bez rezervi se prenosi tvrdnja tadašnjeg grčkog ministra vanjskih poslova a današnjeg premijera Giorgosa Papandreua da je „bin Laden osobno, zajedno s više drugih članova Al Kaide, početkom godine boravio na Balkanu“. A potom se kao potvrda te tvrdnje navodi: „Nedavno uhićenje 12 Arapa – jednog Jordanca, troje Egipćana, osam Alžiraca – od strane vojnika SFOR-a osnažuje pretpostavku o ranije postojećoj, a sada možda čak i ojačanoj 'bosanskoj vezi' arapske terorističke mreže.“

Mada se kasnije pokazalo da je „alžirska grupa“ neopravdano završila u Guantanamu, jednako kao i drugi brojni tamošnji zatočenici, a tvrdnje da je Osama bin Laden boravio u BiH ili da je imao bh. putovnicu nikada nisu bile potvrđene i više su puta službeno opovrgnute, ipak je u dijelu njemačke javnosti sumnja koja je uopće vrijedila prema muslimanima, vrijedila i za muslimane iz Bosne i Hercegovine.

Vehabije

To je vidljivo i kroz vrlo opsežno izvještavanje o vehabijama u BiH tijekom narednih godina. Već sami naslovi brojnih članaka objavljenih u najuglednijim listovima poput hamburškog „Der Spiegela“, minhenskog „Süddeutsche Zeitung“ ili berlinskog „Die Tageszeitung“ dovoljno govore o postojećim strahovima: riječ je  o „Bosanskim pravovjernicima“ koji odbacuju zapadne vrijednosti, opisuje se njihova „Komuna božijih ratnika“ i upozorava na opasnost koju za mir u Europi predstavljaju  „Božiji ratnici na Balkanu“. Govori se o „Borbi islamista za Sarajevo“, na opasnost koja prijeti se upozorava između redova riječima: „Džamije su pune“, ili se pak direktno uspostavlja veza: „Salafisti i teror“.

O kakvim se strahovima radi jasno pokazuje tekst magazina „Der Spiegel“ objavljen 5. studenog 2007. Tu je riječ o „sve većem broju simpatizera al-Kaide u zemlji“, i tvrdi se da se „stručnjaci za terorizam pribojavaju da bi Bosna mogla postati uporište ekstremista“ budući da su se „mnogi bosanski Muslimani u ratu radikalizirali – pod utjecajem stranih boraca i humanitarnih islamskih organizacija koje s puno novca šire vjeru.“ Pri tome je zabrinjavajuće da „prije svega vehabije imaju sve veći utjecaj.“

Na slijedećoj stranici: Druga strana medalje – „Bosanski islam“ kao model za Europu

Druga strana medalje

Paralelno s ovom percepcijom Bosne i Hercegovine kao mogućeg legla i uporišta islamizma ili čak terorizma u Europi postoji međutim i jedno drugačije, sasvim suprotno gledanje na Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj živi veliki broj muslimana.

Samo dva dana nakon što je list „Neues Deutschland“ upozorio na navodnu opasnost koja Europi prijeti od BiH, ugledni frankfurtski List „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ je objavio (21.9.2011.) svojevrstan odgovor - tekst s naslovom: „Među bosanskim i albanskim muslimanima nije vidljiva  nikakva radikalizacija“. Analizirajući situaciju na jugoistoku Europe autor članka konstatira: „Ključno za situaciju na Balkanu je činjenica da su sukobi u Bosni, na Kosovu i u Makedoniji prije svega bili etnički motivirani, a ne religijski…Muslimani na Balkanu – ukupno njih oko osam miliona – su toliko sekularni, 'prozapadni' i liberalni kao malo gdje na svijetu.“

„Islamski reformator“ Mustafa Cerić

Dok su teroristički napadi od 11. rujna s jedne strane izazvali kod mnogih na Zapadu, pa i u Njemačkoj, strah od islama, s druge strane je počela svojevrsna potraga za nekim islamom drugačijim od onoga koji su propovijedali talibani i Al Kaida. Želio se moderni, tolerantni oblik islama koji bi prihvatio temeljne zapadne vrijednosti i koji bi bio kompatibilan s demokratskim i sekularnim društvenim uređenjem zapadne provenijencije. I upravo je bosanska tradicija islama prepoznata kao model za tzv. „europski islam“, a Reis-ul-ulema Mustafa Cerić je u Njemačkoj promoviran u njegovog reprezentativnog predstavnika.

Već 2004. je on u listi „Die Tageszeitung“, gdje je objavljen veliki intervju s njim, Cerić nazvan „posrednikom između islama i kršćanstva“. Taj je ton zadržan i kasnije tijekom godina pa je primjerice u studenom 2006. u tjedniku „Die Zeit“ objavljen veliki članak o Ceriću s naslovom: „Islamski reformator“. Pritom se u tekstu naglašava njegova tolerantnost prema drugih religijama, njegova privrženost načelima pravne države i poštivanju  ljudskih prava te njegovo uvjerenje da su muslimani sastavni dio moderne Europe.

„Bosanski islam“ kao model za Europu

Još važnije je međutim prepoznavanje bosanskohercegovačke tradicije islama kao „Islama za Europu“, kako to u naslovu članka objavljenog u kolovozu ove godine ističe list „Frankfurter Allgemeine Zeitung“. Ističući da se radi o zemlji u kojoj muslimani žive već stoljećima autor piše: „To je primjer koji nam jasno pokazuje netočnost tvrdnje da da se islam i demokracija međusobno isključuju. (…) Usprkos ratu i oko 100 000 žrtava na strani bosanskih muslimana, niti jedan relavantni predstavnik Bošnjaka ne bi mogao doći na ideju da govori o ukidanju demokracije i uspostavi neke božje države. A da to i kaže, malo tko bi ga slijedio. (…) Razdvajanje države i religije je za bosanske muslimane već više od stotinu godina općeprihvaćena činjenica.“

U međuvremenu je bosanska tradicija islama tema brojnih skupova, konferencija i znanstvenih simpozija u Njemačkoj. Paradoksalno – i to je jedna od posljedica terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine.

Autor: Zoran Arbutina

Odg. ur.: Željka Telišman