Bärbel Höhn je političarka njemačkih Zelenih koja se tijekom svoje karijere „zakačila" s mnogim političarima, kao ministrica za zaštitu okoliša najveće njemačke savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije a kasnije i sa zelenim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom zbog njegovog odobrenja njemačkog sudjelovanja u napadima na Srbiju. Rafal Correa, bivši predsjednik Ekvadora do 2014. nikada nije čuo za ovo njemačku političarku.

Sukob zbog prašume

 

No tada je Höhn na čelu jedne delegacije u Ekvadoru na licu mjesta htjela vidjeti što se događa s 35 milijuna eura pomoći koje je Njemačka dala za održivi razvoj nacionalnog parka Yasuni na istoku Ekvadora. No Correa to nije dopustio. Vlasti u Ekvadoru, koje su netom prije toga usred zaštićene prašume počeli tražiti naftu,  naravno nisu htjele da njemački parlamentarci na licu mjesta vide što se događa s jednom od biološki najraznovrsnijih regija na svijetu. Vlada u ekvadorskoj metropoli Quito je Berlin zasula teškim optužbama sa standardnim optužbama za imperijalizam, neokolonijalizam i nepoštivanje suvereniteta. Sukobu je uslijedilo zamrzavanje mnogih projekata i zahlađenje odnosa koje je popustilo tek nakon kasnijih razgovora između Coree i Angele Merkel. „Ima mnogih u Ekvadoru koji žele okončati ovaj diplomatski sukob. Posebice nakon što je vladu od Correa preuzeo njegov nasljednik Lenin Moreno", objašnjava Höhn koja je napokon 2017. posjetila nacionalni park Yasuni.

I Moreno čini greške

Svadljivi predsjednik Correa je stvar prošlosti. Njegov nasljednik se trudi popraviti odnose s onima s kojima ih je njegov prethodnik pokvario. A vanjskopolitički kurs se pomiče s „bolivarske linije" Kuba-Nikaragva-Vezuela. Correa je nedvosmisleno podržavao spornog predsjednika Venezuele Madura, ta podrška je s Morenom prestala. I prema Julianu Assangeu, kojem je Correa obećao azil i smjestio ga u ekvadorsko veleposlanstvo u Londonu, a sve to skupa prodavao kao zaštitu slobodu medija dok je kod kuće gušio sve kritike, se Moreno odnosi drugačije. Cilj je riješiti se neželjenog gosta što prije.

No i Moreno čini velike greške. Nakon što je jedan državljanin Venezuele usred dana u Ekvadoru ubio svoju trudnu ekvadorsku partnericu, Moreno je pokrenuo kampanju sijanja mržnje prema Venezuelancima koja je urodila otvorenim napadima na useljenike iz ove zemlje. Umjesto da smiri situaciju, Moreno poručuje izbjeglicama iz Venezuele da ne zloupotrebljavaju gostoprimstvo i od novih došljaka traži potvrde o nekažnjavanju, što je za mnoge neostvarivo.

Putovima istraživača-junaka

Frank-Walter Steinmeier će s Morenom sigurno govoriti i o izbjeglicama iz Venezuele, no svojim putovanjem u Ekvador njemački predsjednik će sigurno pratiti i stope Alexandra von Humboldta, njemačkog prirodoslovca koji je prije 220 godina boravio u ovoj zemlji. Tamo ga i dan danas tretiraju kao nacionalnog junaka, po njemu su nazvane mnoge ulice, parkovi i škole.

„Humbold je kao rijetko koji znanstvenik spojio prirodoznanstvena istraživanja s političkim stavom", rekao je stručnjak za biografiju Humboldta Frank Holl. „Humboldt je pokazivao poštovanja prema drugim kulturama. Prastanovnike nije tretirao s visine nego na istoj razini, svi ljudi su za njega bili isto vrijedni. A to ga razlikuje od znanstvenika i tog vremena pa i kasnije", kaže Holl.

U Ekvadoru se Humboldt bavio „Geologijom biljaka" i katalogizirao je preko 6.200 biljnih vrsta što je, prema Hollu, rođenje i moderne ekologije. Pored svog bavljenja biljkama, Humboldovo putovanje u Ekvador je ostalo upamćeno i ekspedicijom na vulkan Chimborazo. Njemački znanstvenik je poznat i po istraživanjima kretanja vodenih masa pa je tako po njemu kasnije nazvana i jedna pacifička morska struja. Borac za slobodu Južne Amerike, Simon Bolivar, koji je bio dobar prijatelj s Humboldtom, je jednom prilikom za njemačkog znanstvenika rekao da je za neovisnost Južne Amerike učinio više nego bilo koji drugi istraživač.