Guido Seifen, direktor tvrtke Omexom Hochspannung, kaže da je sve teže pronaći stručne radnike za velike dalekovode koje njegova tvrtka gradi širom Njemačke. Posao znači biti tjednima daleko od obitelji i doma, i to mnoge odbija. Kako kaže: „Raditi na terenu u Njemačkoj više nije seksi.”

Nada se da će preko njemačko‑vijetnamskog razvojnog projekta pronaći nove radnike. Vijetnam prelazi na obnovljive izvore energije, a u tome mu pomaže Njemačka organizacija za međunarodnu suradnju (GIZ). Najpotrebniji su monteri dalekovoda, pa je vijetnamski elektrodistributer EVN otvorio centar za obuku.

Omexom se želi uključiti svojim iskustvom i znanjem. Tvrtka želi u Njemačkoj obučiti instruktore iz EVN‑a kako bi i oni u Vijetnamu mogli raditi prema njemačkim standardima i izdavati potvrde Njemačke industrijske i gospodarske komore. U tom centru GIZ organizira i tečajeve njemačkog jezika.

Perspektiva i u Njemačkoj i u domovini

Cilj je osposobiti dovoljno montera da se otprilike polovici može ponuditi posao u Njemačkoj — do oko 200 ljudi, kaže Seifen, koji to naziva „win‑win situacijom“. Time što vijetnamski polaznici imaju mogućnost otići raditi u Njemačku, EVN vjeruje da može to zanimanje u Vijetnamu učiniti mnogo vrednijim i privlačnijim.

Njemačka vlada želi poticati projekte koji istodobno privlače kvalificirane radnike i unapređuju obrazovne sustave u njihovim zemljama. Ministarstvo za gospodarsku suradnju i razvoj (BMZ) već godinama pomaže državama globalnog juga u strukovnom obrazovanju, a sada želi u to jače uključiti njemačke tvrtke. Nova inicijativa naziva se „WE‑Fair: Gospodarstvo i razvojna politika za pravedan pristup stručnim radnicima“.

Ministrica razvoja Reem Alabali‑Radovan upozorila je na ubrzano starenje Njemačke: više od petine zaposlenih starije je od 55 godina i u sljedećih deset godina otići će u mirovinu. Demografi procjenjuju kako će Njemačkoj svake godine trebati oko 400.000 stranih radnika. Da bi se to postiglo, trebalo bi dolaziti oko 1,6 milijuna ljudi godišnje.

Iluzija o savršenom migrantu koji obožava Njemačku

Postaje sve važnije privlačenje došljaka iz azijskih, afričkih i latinoameričkih zemalja jer te zemlje imaju mlado i često dobro obrazovano stanovništvo. Mnogi mladi traže prilike u inozemstvu, a njihove vlade žele jasne i pouzdane putove radne migracije. Pravila moraju biti transparentna, uključivati informacije o radnim uvjetima i plaćama, a programi obuke trebaju vrijediti i u Njemačkoj i u zemljama iz kojih radnici dolaze. Troškovi i rizici trebaju biti podijeljeni, a polaznici moraju moći platiti i trošak selidbe i usavršavanja.

U inicijativu su uključene i gospodarske udruge, sindikati i migrantske organizacije. Njihova je zadaća pomoći u pripremi i osobito u integraciji radnika. Tvrtke, međutim, često imaju nerealna očekivanja. Edith Otiende‑Lawani, Kenijka koja vodi konzultantsku tvrtku i organizaciju „Giving Africa a new Face“ u Münchenu, upozorava da tvrtke ponekad očekuju „gotov proizvod“ koji može odmah raditi. „Zamisle da će doći ljudi koji znaju njemački, brzo se uklapaju, otporni su i oduševljeni Njemačkom. A to nije stvarnost.“

Dolaze ljudi koji su jednostavno - drugačiji

Interkulturni savjetnik Gerhard Hain dodaje da se poteškoće često javljaju zbog drukčijih kulturnih pozadina. „Ne radi se o tome da je rečenica gramatički točna, nego o tome da su komunikacija i odnosi šefova i zaposlenih u Njemačkoj drugačiji." U svakodnevici se pojavljuju prepreke koje novopridošli teško savladavaju. „Treba biti svjestan da dolaze ljudi koji u 80 posto slučajeva funkcioniraju drukčije nego Nijemci.“

Mnogi kandidati moraju čekati godinama zbog gole birokracije. Markus Lötzsch, glavni direktor Industrijske i gospodarske komore u Nürnbergu, opisuje kako je upetljano previše različitih ureda, a uredi za strance - osobito u velikim gradovima, kronično su preopterećeni.

Problem je i u glavama - Nijemaca

Ni „ubrzani postupci“ često ne ubrzaju ništa. Lötzsch kaže da njihov Welcome Desk surađuje s uredima za strance u tim postupcima, ali ni to ne jamči brzinu. Zato komora preuzima dio posla: provjerava dokumente i predaje ih u ime tvrtki i radnika, pa uredi za strance lakše i brže obrađuju predmete jer dolaze od provjerenog partnera.

Lötzsch upozorava da Njemačka ne smije misliti samo na dolazak. Potrebno je razmišljati i o tome kako ljude zadržati. Prvi put je 2024. godine više ljudi napustilo Njemačku nego što ih je došlo. Strani radnici često odlaze jer im se ne ostvare očekivanja.

Poduzetnica Jasmin Arabian‑Vogel, koja u Hannoveru vodi zdravstveni i socijalni centar s 250 zaposlenih, kaže da je ključ u tome kako se Njemačka odnosi prema pridošlicama. „Još smo privlačni stranim radnicima, ali ako želimo da tako ostane, sve ovisi o tome kako postupamo s ljudima koji su već ovdje.“ Po njezinu mišljenju, Njemačkoj treba potpuno drukčiji politički i društveni način razmišljanja o doseljavanju — inače ova inicijativa neće uspjeti.