Politička drama „Žuta pisma“ berlinskog redatelja Ilkera Cataka osvojila je Zlatnog medvjeda na Berlinaleu. Time je prvi put nakon više od dva desetljeća film jednog njemačkog redatelja dobio najvažnije priznanje festivala.

Posljednji put to se dogodilo 2004. godine, kada je film „Gegen die Wand“ (Glavom kroz zid) redatelja Fatiha Akınaosvojio Zlatnog medvjeda.

Çatak, koji je i koscenarist filma, u „Žutim pismima“ priča priču o turskom umjetničkom paru iz kazališnog svijeta u Ankari. Njihovi politički stavovi dovode do gubitka posla i financijskih problema. Çatak je poznat i po ostvarenju „Das Lehrerzimmer“ (Zbornica).

Nagrada za najbolju glumicu također je pripala Njemačkoj: Sandra Hüller osvojila je Srebrnog medvjeda za ulogu u drami „Rose“ (Roze). U tom filmu četrdesetsedmogodišnja glumica tumači ženu koja se u 17. stoljeću, u jednom malom i zabačenom selu, predstavlja kao muškarac. Glumica iz Tiringije već je 2006. godine osvojila Srebrnog medvjeda za najbolju glumicu za ulogu u drami „Rekvijem“.

Veliku nagradu žirija dobila je tragedija „Kurtuluş“ (Oslobođenje) turskog redatelja Emina Alpera. Film, koji stilski podsjeća na vestern, govori o smrtonosnom sukobu dviju seoskih zajednica.

Palestinski redatelj kritizirao njemačku vladu

To što je žiri glavnu nagradu dodijelio političkoj drami može se shvatiti i kao znak. Rijetko se na Berlinaleu tako žestoko raspravljalo o tome kako treba voditi političke rasprave. I to ne samo tijekom festivala — nego i na završnoj svečanosti.

Sirijsko-palestinski redatelj Abdallah Alkhatib osvojio je nagradu za najbolji dugometražni prvijenac filmom „Chronicles From the Siege“ i svoj govor zahvale povezao s oštrom kritikom stava njemačke vlade prema ratu u Gazi. „Sjećat ćemo se svakoga tko je bio uz nas i sjećat ćemo se svakoga tko je bio protiv nas“, rekao je redatelj, koji je sa sobom donio palestinsku zastavu.

Predstavnik njemačke vlade napustio dvoranu

Alkhatib je njemačku vladu optužio da je faktički partner onoga što je on nazvao „genocida u Pojasu Gaze“. Izraelska vlada odbacuje tvrdnje da u Gazi provodi genocid — što je i stav njemačke vlade — te govori o samoobrani nakon terorističkog napada islamističkih ekstremista na židovsku državu 7. listopada 2023.

„Savezni ministar Schneider smatra ove izjave neprihvatljivima“, priopćio je kasnije glasnogovornik ministra zaštite okoliša koji je kao jedini predstavnik vlade nazočio završnoj svečanosti. Tijekom Alkhatibova govora socijaldemokratski političar je napustio dvoranu.

Prije toga je i libanonska redateljica Marie-Rose Osta, nagrađena za kratki film, na pozornici kritizirala izraelsko vođenje rata, ne spominjući masakr od 7. listopada. Voditeljica Desiree Nosbusch potom je rekla da je „sigurna da su naša srca uz sve ljude koji pate, bilo zbog ratova ili terorizma".

Završna svečanost bila je poput samog festivala, rekla je ravnateljica Berlinalea Tricia Tuttle. „To je mjesto na kojem umjetnici mogu govoriti, a ponekad govore na način koji je neugodan ili kontroverzan, ali važno je da im pružimo taj prostor.“ Ne osjeća se uvijek ugodno voditi takve rasprave.

Moraju li se filmski autori neprekidno politički izjašnjavati?

U otvorenom pismu više filmskih autora optužilo je Berlinale da se nije dovoljno jasno odredio prema ratu u Gazite su čak govorili o cenzuri. Tuttle je to odbacila i stala u obranu predsjednika žirija, poznatog redatelja Wendersa, koji je bio kritiziran zbog izjave da bi se filmski autori trebali držati podalje od politike. Iz njegova odgovora izdvojen je samo dio, naglasila je Tuttle.

„Pitanje trebaju li se filmski autori ili drugi umjetnici politički izjašnjavati — ili čak moraju — ne raspravlja se tek odnedavno. Ipak, čini se da je rasprava postala žešća, a polarizacija veća. Umjetnici su tijekom Berlinalea više puta bili pitani o svojim političkim stavovima. No festivalski prostor ne mora biti parlament", rekao je i redatelj Ameer Fakher Eldin na pozornici.

Wenders uputio apel političkim aktivistima

Wenders je pročitao svojevrstan apel političkim aktivistima koji su ga posljednjih dana žestoko kritizirali: „Kao što filmovi Berlinalea jasno pokazuju, većina nas filmskih autora vam plješće. Svi vam plješćemo. Radite nužan i hrabar posao, ali mora li on biti u suprotnosti s našim? Moraju li se naši jezici sudarati?“

Dok društvene mreže mogu brzo i učinkovito mobilizirati za humanitarne ciljeve, kino se, objasnio je, odlikuje empatijom, složenošću i dugotrajnim učinkom.

Mnogi nagrađeni filmovi pričaju priče koje se otvaraju prema širim društvenim ili političkim kontekstima. To vrijedi za Catakova „Žuta pisma", ali i za druge dobitnike nagrada