Vladajuća koalicija u Berlinu priredila je u utorak (29. listopada) dvije predstave, na dvije lokacije. Ali, ostalo je jedno pitanje: kako to može uopće pomoći njemačkoj ekonomiji da stane na noge u drugoj godini recesije?

U zgradi Reichstaga prijepodne su zastupnici Liberalne stranke (FDP) – koji, uz Socijaldemokratsku partiju (SPD) i Zelene čine vladajuću „semafor-koaliciju" – primili predstavnike industrijskih i trgovačkih komora, zanatlija, poslodavaca, obiteljskih firmi. Pričalo se navodno o svim mukama, o rastu cijene energenata, o poreznom opterećenju, o manjku stručne radne snage.

Nakon samo sat vremena izašlo se pred novinare. To bi moglo značiti da se i nije iscrpno debatiralo o svim temama.

Završne izjave sa svih strana djelovale su kao pripremljene unaprijed – mora se podići konkurentnost privrednika, država mora poboljšati uvjete...

Prvi čovjek udruženja poslodavaca Rainer Dulger je barem imao poruku za sve koji nagađaju da bi se vladajuća koalicija mogla raspasti. „Tko preuzme odgovornost upravljanja, taj onda ima obvezu da i upravlja."

To se izgleda svidjelo Christianu Lindneru, šefu liberala i saveznom ministru financija, koji je tu frazu ponovio, pričao je ponovno o „jeseni odluka", ali nije rekao na kakve odluke misli.

Na kraju, političari i privrednici su saslušali jedni druge, i to je nešto. No, možda je još važnije što je taj skup Liberalne stranke ukrao šou drugoj priredbi, onoj koju je organizirao savezni kancelar.

Muke automobilske industrije

Popodne su, naime, pred Bundeskanzleramt u Berlinu stigle limuzine sa šefovima njemačke auto-industrije, osim toga ljudi koji vode velike industrijske kompanije, odnosno sindikalci. Pričalo se i o „potresu" u Volkswagenu, kompanija koja je najavila ukidanje desetaka tisuća radnih mjesta i gašenje tvornica u Njemačkoj.

I drugi proizvođači imaju probleme s prometom. Imaju, navodno, previše ljudi i kapaciteta, a više ne prodaju toliko automobila kao ranije. Skupi su im energenti, muči ih kineska konkurencija.

Nemaju svi ti problemi veze s politikom, baš kod Volkswagena - kritičari kažu da su greške menadžera dovele do sadašnje situacije. Ali, u automobilskoj branši misle da je politika samo zaoštrila probleme. Cijena struje je visoka, subvencije za kupce električnih automobila ukinute, mreža punionica za e-automobile neadekvatna.

Ni savezna vlada nije zadovoljna kako ide taj prelazak na elektro-mobilnost.

Iz kemijske industrije također stižu loše vijesti. Neka radna mjesta se iz Njemačke sele u Sjedinjene Američke Države. Mnogi se pitaju isplati li se uopće u Njemačkoj poslovati?

Šutljivi kancelar

Kancelar Olaf Scholz rekao je da želi „poslušati" što prvaci industrije imaju za reći i to je bila neka vrsta priznanja da se nekakvi veliki zaključci i ne mogu očekivati.

A kako bi i mogli kad za stolom nije bio ni spomenuti ministar financija Lindner, a ni ministar ekonomije Robert Habeck iz Stranke zelenih?

Kabinet kancelara se ponio pomalo tajnovito, s obzirom da medijima nije želio dostaviti čak ni listu sudionika u razgovorima, a kamoli da sazove konferenciju za novinare. Djeluje da je i Scholzu dosadilo glumiti mirotvorca između Lindnera i Habecka koji su u stalnom klinču, posebno oko ekonomske politike.

Može biti da ovakvi sastanci spadaju u rutinu jednog kancelara, ali sada publika, odnosno građani, očekuju jasne riječi i plan. Stoga šutnja kancelara ostavlja prostor za nagađanja u koja su se upustili i novinari, ali ne samo oni.

Jasno je bilo da će reakcije oporbe ići baš u tom smjeru. Šef CDU-a Friedrich Merz je opisao održavanje dvije runde razgovora u istom danu kao „vrtić“. Njegov stranački kolega, premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst, poručio je vladajućoj koaliciji da se lijepo raziđe i pusti druge da vladaju, kad se već ne može dogovoriti o ekonomskoj politici.

Mala i srednje velika poduzeća, trgovinske komore – svi odreda također traže zajednički privredni koncept savezne vlade.

Koalicija u krizi

No, posljednjih dana je kristalno jasno koliko stranke njemačke vladajuće koalicije imaju različite predodžbe oko toga. Zeleni ministar Habeck iznio je ideju da država daje premije za investicije, a to nije prethodno dogovorio sa Scholzom i Lindnerom. Ovaj drugi se naježi kad čuje da treba dijeliti bilo kakve novce iz budžeta.

Lindner je, očekivano, javno „demontirao" Habecka. Rekao je da je ta ideja de facto bez veze i da si to ne može priuštiti. Dodao je i da takva pomoć države privatnoj ekonomiji nije dozvoljena propisima EU-a, jer remeti tržišnu utakmicu.

Koliko god da je dupli program izazvao zbunjenosti, moguće da će imati i nastavak. U studenom su na programu posljednje konzultacije o proračunu za iduću godinu. Tada će se pokazati je li „semafor“ spreman za kompromise. Trenutno u budžetu zjapi rupa koja se mjeri milijardama i netko će morati ozbiljno štedjeti.

Ali, čak i ako se rupa „začepi", teško da će biti novca za smanjenje (subvencioniranje) cijene električne energije što priželjkuje privreda. Teško da će FDP pristati i na prijedlog socijaldemokrata da se očuva stabilna razina mirovina uz veća državna davanja.

„Semafor" je još na okupu. Možda i zato što bi sve tri stranke doživjele debakle ako bi već sad išle na nove, prijevremene izbore. Regularni termin za sljedeće parlamentarne izbore je rujan iduće godine.

Ako se ipak odluče razići, što je u Njemačkoj do sada bio iznimno rijedak slučaj, onda će se ove dvije predstave krajem listopada pamtiti kao drama koja je zapečatila sudbinu koalicije.