Ledeno-hladno je u Novom Sadu u siječnju 1942., više od -20 stupnjeva. Dunav je zaleđen. Jedan čovjek se vraća u grad koji su okupirali Mađari. Prije rata tu je bio nekoliko puta. Šeta ulicama, promatra vojnike na položajima i – otkriva malo kino (bioskop) u kojem je bio prije više godina.

„Što je točno tu gledao? Pokušava se sjetiti dok gleda vojnike. (...) Chaplina, koji toliko liči na Führera? Ne. Čovjek s bijelim licem? Ne. Čovjek koji visi na kazaljkama sata na vrhu visoke kule? King Kong? Mladi John Wayne? Ne, sve je to bilo kasnije. (...) Kočijaš smrti?"

Ovaj ljubitelj kina - i ustaša, kako je predstavljen, glavni je lik novog romana „Noć u kinu" (Nacht in Bioskop) njemačkog autora Clemensa Meyera. Priča ispričana na samo 100 stranica odvija se u danima „Novosadske racije".

Rečenice postaju kamera

Glavni junak upoznat će jednu ženu i s njom otići u kino, jedno od najstarijih na svijetu. I dok užas postaje sve očigledniji, njih dvoje će u kinu gledati film „Kroz pustinju", po romanu Karla Maya.

„Pokolj u Novom Sadu 1942. godine urezan je u kolektivno sjećanje grada", podsjeća berlinski Tageszeitung. „Mađarske postrojbe, saveznici nacista (kao i ustaše), između 21. i 23. siječnja ubili su više od 1.200 ljudi, uglavnom Židova, Srba i Roma. Leševe su bacali u Dunav, pod led. Tom temom bavili su se ranije jugoslovenski autor Danilo Kiš i srpski pisac Ivan Ivanji."

Kritičar Tageszeitunga uočava sljedeće: „Na prvom nivou priče Meyer prati misterioznog čovjeka kroz grad i prikazuje svakodnevne scene tokom rata – kontrola osobnih dokumenata, scene na stanicama, kupovina na crnom tržištu. Čudovišna stvar koja bi se trebala dogoditi, već je prisutna kao buka iz pozadine. Već u kratkom prologu je leš koji se nalazi pod ledom."

„Na drugom nivou ova priča govori o kinu kao mjestu bjekstva i čežnje. Meyer pedantno opisuje funkcioniranje projektora, uživanje u gledanju filma, rituale u kinu. On odaje počast eri nijemog filma."

„Sve atmosfersko u ovoj priči je sjajno", ocjenjuje kritičar. „Meyer djelimično piše asocijativnom, kolažnom narativnom tehnikom. (…) Njegove rečenice postaju kamera koja se brzo prebacuje sa stropa stanice, pa do ljudi i na kraju izlazi van. Na sličan način se kreće i kroz radnju, korak po korak, rečenicu po rečenicu, u ritmu paratakse. Povijesne razglednice iz Novog Sada, kojima je roman ilustriran, priču čine još živopisnijom."

Dio budućeg romana

„Iako je slika grada u svakom pogledu oštro iscrtana, glavni lik djelimično ostaje misterija. Je li taj čovjek uopće s ustašama, zašto se ponaša onako kako se ponaša? Sve do raspleta Meyer to ostavlja u mraku. Trauma Novog Sada veoma je impresivno opisana u ovoj kratkoj priči. Da bi se stekla šira slika, čitatelj zapravo želi ovu epizodu ponovo pročitati kao dio romana", ocjenjuje se u kritici Tageszeitunga.

Pisac iz Leipziga Clemens Meyer boravio je od 2015. nekoliko puta u Novom Sadu i Srbiji. Njegova istraživanja trebala bi biti uklopljena u novi, veći roman pod naslovom „Projektori" (Die Projektoren). Pisac na njemu radi već duži niz godina i on bi se trebao pojaviti najranije u jesen 2022.

Priredio Ivan Đerković