Navijački pokret preuzimanja nogometa pod okrilje lokalne zajednice, uz širi društveni rad s ugroženim skupinama, čini se, i u Hrvatskoj uzima maha. Razlog je već dobro poznat: najpopularniji sport, ima tome već par desetljeća, sasvim su preoteli kojekakvi privatnici, nimalo sportski nastrojeni profiteri, u skladu s globalnim trendom. Te ga podvrgnuli svom interesu, pa je otpor više nego logičan, a i sve žilaviji, s osloncem na čuveni internacionalni moto - Against modern football.

U najnoviji uspjeh takvoga progresivnog aktivizma uvjerili smo se iznova prošle nedjelje, na prijateljskom gostovanju kluba „Zagreb 041“ u Kloštru Podravskom, nadomak Đurđevcu. Krenuli smo kao dio takoreći masovnog posjeta, s dva autobusa koja su povezla igrače i navijače iz Zagreba, autocestom prema Bjelovaru, zatim Bilogorskom vinskom cestom, doduše optočenom reklamama za pivo. Uz navijačke pjesme i fašničke krafne, pokraj krovova s gnijezdama roda i putokaza s pitoresknim imenima sela – Mački, Cepidlak, Kobasičari, Trojstveni Markovac – pa na Podravsku magistralu, sve do Kloštra.

Bodrenje suparnika

A na cilju, nakon izlaska iz raspjevanih autobusa, prvo iznenađenje bio je travnjak kluba „Mladost“ na kojem se jedva naziru linije igrališta. Nema veze, ovo je ionako nogomet bez granica; uostalom, nije riječ o utakmici za poredak u prvenstvu ili prolaz u kupu. Neocrtano igralište nije zbunilo niti suce, među kojima je i jedna žena, linijska sutkinja. Nju je zapala sjeverna strana, pod tribinom s domaćim navijačima, dok su se gostujući smjestili na južnoj, duž nasipa koji dijeli glavni od pomoćnog terena.

„Mladost“ je ubrzo povela, ali to nije zbunilo navijače „Zagreba 041“: ubrzo će se s juga začuti skandiranje „Kloštar Podravski“. Zagrepčani su opremljeni i pirotehnikom te transparentima s podosta atipičnim porukama za nogometni milje, kao što su „Tko pjeva zlo ne misli“, „All colours are beautiful“ ili „Refugees welcome“. To je dio njihove klupske politike, jer je „Zagreb 041“ posvećen radu s izbjeglicama radi kojih se i smjestio, kad je osnovan prije nepune dvije godine, u blizini njihova prihvatnog centra u naselju Dugave.

Besparici i apatiji usprkos

I dok se o djelovanju „Zagreba 041“ iz medija već ponešto zna, „Mladost“ u odnosu na najširu javnost živi svoju mukotrpnu provincijsku izolaciju. No teško je izbjeći čuđenje podatku, onda kad jednom čujete za nj, koliko mnogo ta lijepa sportska inicijativa znači ovom kraju. U poluvremenu pažnju privlače djeca na pomoćnom terenu; oni su dio podmlatka kluba, saznat ćemo, i oko njih će se neminovno zakotrljati i naša priča. Za to vrijeme utakmica ide kraju - „Mladost“ će pobjediti 3:1, ali ni navijači „Zagreba 041“ nisu nezadovoljni ishodom, budući da su u prvom susretu, zagrebačkom, oni slavili s 2:0.

Dok pada večer nad ovim dijelom Podravine, nedaleko Drave i Mađarske, upoznajemo neke od predvodnika „Mladosti“. Prije dvije godine je „mlađa ekipa“, kako oni kažu, preuzela klub iz stanja besparice i apatije. Ljudi koji su dotad pojedinačno financijski ispomagali pogon, i sami su se materijalno iscrpili. Kloštar Podravski je relativno siromašna općina, okružena susjedima koji u pravilu imaju nešto više novca. Ne mislimo pritom samo na općinu Molve, jednu od najbogatijih u Hrvatskoj, zahvaljujući renti na eksploataciju zemnog plina.

Povratak živosti u Kloštar Podravski

Posrijedi su odreda klubovi iz nižih županijskih rangova, baš kao i „Mladost“ ili „Zagreb 041“, no većina ipak posjeduje toliko da može plaćati svoje igrače. Omladina iz Kloštra i dalje nema novca, ali uspijeva pomaknuti klub iz bezizlazne situacije, da im juniori i seniori ne bježe više tako često iz mjesta i samog nogometa, bilo u okolne klubove koji plaćaju ili u Njemačku na rad. A nevjerojatno zvuči informacija da su se već na početku suočili s odlaskom petorice prvotimaca.

„Otišli su u Njemačku, ovdje nema posla“, doznajemo od trojice sugovornika, „ali obnovljena klupska aktivnost vratila je neku živost u Kloštar“. Tomislav Koren je ujedno igrač „Mladosti“, a Bruno Šimunko će nam za potrebe ovog zapisa pojasniti da se ipak ne zove Bruno, kao što se na početku predstavio, nego Hrvoje. „Ali što mogu kad me svi zovu Bruno“, tumači, dok ga nadglasavamo smijehom; općenito, izgleda da je jedino gorivo kluba njihova vedrina i odlučnost. Josip Jagić, treći od njih, dodaje: „Ovo je gola borba protiv kaosa u koji smo upali.“

Kaos, to je ta općepoznata, očajna ekonomska situacija, do suštog beznađa, u kojoj se nalazi i Kloštar i toliko mnogo drugih mjesta u Hrvatskoj, manjih i većih. No aktivacija lokalnog društva oko nekog zajedničkog cilja, u ovom slučaju sportske igre bez komercijalne svrhe, pokreće daljnje neke pozitivne procese. Specifičnost ovog mjesta s nešto više od tisuću i pol stanovnika, naime, jest značajna romska manjina. Ne treba puno objašnjavati da Romi inače svugdje dijele svaku nevolju s većinskim susjedima, a malo gdje i bolje prilike.

Romi – klupska budućnost

„Mladost“ je u međuvremenu počela pomno raditi s maloljetnim Romima na izgradnji nogometnog zajedništva. I prije su oni bili tu, pri klubu, ali sad im se eksplicitno sugerira da su dobrodošli, da je to i njihov klub. Efekt je više nego očit, jer ih sve manje napušta „Mladost“, a ranije je to bio najčešći slučaj, čim navrše 14-15 godina. Romi danas daju svakog trećeg igrača u mlađim selekcijama – od ukupno pet uzrasta - i očito predstavljaju klupsku budućnost. A klub je u samom vrhu Prve županijske lige i nada se proboju u viši rang, međužupanijski, svim lokalnim i širim nedaćama usprkos.

Na povratku među navijače i igrače, jasno, opet nimalo karakteristična scena: udružena pjesma i veselje, skandiranje i dogovori za nove susrete. Ta domaćin je gostu za ovu zgodu prepustio i pravo na svoju primarnu boju dresa, plavu, a sad nam upada u oko da ima čak i znatno više Zagrepčana u klupskom restoranu „Mladosti“. Gostujući navijači slave u prostoru domaćih, dakle, a koji su pritom i pobijedili u današnjoj utakmici. I svejedno nikakvih problema nema niotkud, naprotiv – to je taj bolji nogomet i bolje društvo oko kojeg se stvarno ima smisla potruditi.