Kad se održavaju utakmice Bundeslige, na stadionima se uvijek mogu čuti povici poput: "Pederska svinjo" ili "Sudac peder"! Također je evidentna situacija da se muškarcima i ženama homoseksualne orijentacije (tzv. gay populacija) ne dopušta učlanjenje u nogometne klubove.

Ipak, raspoloženje naspram homoseksualaca je postalo tolerantnije nego što je to bio slučaj do prije nekoliko godina u Njemačkoj, smatra nekadašnji profesionalni nogometaš Marcus Urban.

Igrač skrivač

Urban je homoseksualac. Odrastao je na istoku Njemačke, još dok je postojao DDR. U nogometnom klubu u Erfurtu je devedesetih godina bio nadomak ulaska u drugu Bundesligu. Ali nije nikako uspijevao jer ga je previše spoticalo što mora šutjeti da je gay. 2007. je jedna knjiga podigla prašinu u javnosti. "Igrač skrivač" je knjiga Ronnyja Blaschke-a o Marcusu Urbanu i predstavljala njegov "coming-out". "Tako je ta tematika uopće dospjela u javnost. Možda sam upravo s tom knjigom i ja dao svoj maleni doprinos tomu", kaže danas 38-godišnji Urban.

Njemački nogometni savez (DFB) se također odlučio dati svoj doprinos borbi protiv homofobije u nogometu. Pod motom "puno boja - jedna igra" je DFB dao tiskati 80.000 listića, kojima poziva fanove da se i oni uključe protiv diskriminacije homoseksualaca u nogometu. "Angažman DFB-a protiv homofobije je ujedno i borba protiv predrasuda, kojih je prije bilo", objašnjava Theo Zwanziger, predsjednik DFB-a.

Zastarjeli nogometni svijet

Ako se pobliže pogleda njemačko društvo danas, može se zaključiti da se Njemačka po pitanju homoseksualnosti znatno otvorila. Političari poput Guidoa Westerwellea (šef FDP-a) ili Klausa Wowereita (gradonačelnik Berlina, SPD) već godinama ne kriju da su gay. To bi mogao biti i dobar znak da se i nogometaši homoseksualci odluče za svoj coming-out. Ne baš - smatra Marcus Urban. "Za nogometaša je to teže, jer se on suočava s drugim stvarima nego neki zabavljač ili političar. Oni se ne tuširaju ili zezaju zajedno. Svijet nogometa je jednostavno malo arhaičniji."

U njemačkim profesionalnim ligama vjerojatno ima dosta homoseksualaca. Ali kad pitate igrače i trenere, svi će vam kazati da ne poznaju nijednog homoseksualca.

Jedini profesionalni nogometaš, koji je priznao da je homoseksualac, je Britanac Justin Fashanu. U javnost je izišao 1990., ali u godinama koje su uslijedile nije izdržao pritisak te se 1998. objesio. Na njemačkom govornom području nijedan aktivni nogometaš nije priznao da je gay. I Marcus Urban se nije usudio na takav korak dok je još aktivno igrao.

Ali nade ipak ima, ako je suditi po sve većem broju homoseksualnih fan klubova koji se osnivaju po Njemačkoj. Tamo gdje ovi fanovi posjećuju utakmice su sve rjeđi povici na račun gay populacije.

Autori: Arnulf Boettcher / M. Martinović

Odg. ur.: M. Jeličić