Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 105 poduzeća. „Rezultati su osrednji“, kaže Edda Müller, predsjednica Transparency Njemačka. Mnoge tvrtke su, doduše, uvele antikorupcijske programe i omogućile „zviždačima“ da anonimno prijavljuju sumnjive slučajeve, no šute o svojim prihodima i plaćanju poreza u državama u kojima djeluju. „Često se radi o najsiromašnijim državama svijeta sa zaista upitnim vladajućim strukturama“.

Prerađivači sirovina na vrhu

Riječ je o stotinu i pet najvećih tvrtki prema popisu američkog časopisa Forbes. Vrednovano je da li tvrtke objavljuju podatke o svojim transakcijama i plaćanju poreza te koje antikorupcijske programe su uvele. Podaci potječu isključivo iz javno dostupnih izvora kao što su internetske stranice tvrtki.

Na vrhu liste je norveška naftna kompanija Statoil te britansko-australski rudarski koncern Rio Tinto, dok začelje drže kineska Bank of Communications i Bank of China. „Za tvrtke iz država kao što je Kina, koje su na dnu liste, međunarodne norme i standardi su nešto novo“, pojašnjava Robin Hodess iz istraživačkog odjela organizacije. „Ali, to se brzo mijenja. Prošle godine Kina je uvela zakone protiv korupcije u inozemstvu te ih uskladila prema propisima OECD-a“.

Hodess nipošto nije htio ustvrditi da postoji povezanost između transparentnosti neke tvrtke i njenog sjedišta. Na primjer, na posljednjim mjestima su također tvrtke kao što je japanska Honda Motors ili američki megakoncerni kao Google ili Apple, a na najnižem dijelu liste su i Microsoft te Amazon.

U financijskom sektoru malo transparentnosti

Loše stoje i firme iz financijskog sektora. Giganti kao što su Goldman Sachs, Bank of America, VISA ili Citigroup odreda zauzimaju pozicije u donjoj trećini rangliste.

„Naša studija još jednom potvrđuje da je u financijski sektor potrebno uvesti više pravila i obaveznih standarda izvještavanja“, kaže Edda Müller. „Ne može se uzimati novac poreznih obveznika i u isto vrijeme odbiti javno dokumentirati da li se, na primjer, u pojedinim zemljama uredno plaća porez“.

Na listi se nalazi i sedam njemačkih poduzeća, na primjer proizvođač softwarea SAP, kemijski koncern BASF te osiguravajuća kuća Allianz. Njihova je pozicija relativno dobra – svih sedam nalazi se u gornjoj trećini liste. Nakon optužbi za korupciju protiv Siemensa u SAD-u, mnoge tvrke uvele su preventivne mjere, no njemačke korporacije još uvijek stoje loše kada govorimo o urednom dokumentaciji njihovih aktivnosti u stranim zemljama, navodi Müller. Transparency International je osim toga kritizirao i njemačku saveznu vladu. Naime, Europska unija zaključila je da poduzeća u sirovinskom sektoru treba obvezati na veću transparentnost novčanih tokova, no Berlin to za sada odbija.