Već odavno je poznato kako se električnim impulsima mogu aktivirati mišići, ali daleko je put od bizarnih predstava strujom pokretati žablje krakove Luigia Galvanija koncem 18. stoljeća pa do izuzetno složenih impulsa koji prolaze leđnom moždinom. A ona se lako može povrijediti: prometna ili sportska nesreća, možda tek nezgodno pasti na leđa - i to  znači oduzetost čitavog tijela ispod mjesta prekida i u čak najboljem slučaju, invalidska kolica do kraja života.

Naravno da je i medicina pokušala "imitirati" te električne impulse i 2018. su znanstvenici klinike Mayo u Rochesteru u SAD ipak postigli određene uspjehe. Oduzetom pacijentu su implantirali elektrode u blizini leđne moždine i makar je čitavu godinu morao učiti koristiti to pomagalo, ipak se na koncu uspio osoviti na noge i čak nekako hodati stotinjak metara.

Problem su bile i elektrode: u ovom slučaju su implantirane elektrode koje zapravo služe za neutraliziranje kronične boli i kakve se već desetak godina koriste umjesto analgetika koji ionako vremenom sve manje djeluju, a povrh toga stvaraju ovisnost. No od onda su i tu došle nove tehnologije: istovremeno s eksperimentom američkih znanstvenika su se time bavili i švicarski neurolozi Jocelyne Bloch i Gregoire Courtine, ali oni su razvili posebne - duže i šire elektrode koje su bile i stvorene baš za slučajeve oduzetosti. Isto tako je taj tim razvio i poseban električni uređaj kako bi se bolje upravljalo tim elektrodama.

Rugby nakon oduzetosti!

Potrebitih ima mnogo: David Mzee je sportaš koji je nakon vježbi na trampolinu 2010. nespretno pao i ozlijedio moždinu. On je stekao svjetsku slavu jer je nakon implantacije ne samo uspio hodati - doduše uz pomagalo, nego je opet aktivni sportaš: igra rugby s drugim invalidima! On je jedan od tri pacijenata kojem su u Lausanni ugradili te nove elektrode, a dok je Mzee barem još mogao osjećati - ali ne i pokretati noge, drugi pacijenti su bili potpuno oduzeti.

Usprkos tome, svo troje je već nakon nekoliko sati od operacije uspjelo stati na noge i nekako pokretati noge, pišu znanstvenici Tehničkog fakulteta Lausanne u članku kojeg su objavili u stručnom časopisu Nature. Isto tako svi oni mogu hodati, plivati, naučili su čak voziti i bicikl! Naravno, to je daleko od "pravog" i njihovi pokreti su teški jer su mjesecima morali učiti povratiti barem osnovne mogućnosti pokreta.

Niti ne znamo što imamo

Djelomično oduzeti zapravo mogu povratiti određene funkcije uz pomoć elektrostimulatora, ali za potpuno oduzete to nije moguće. Oni uvijek trebaju uređaj kako bi pokretali udove. Sve to nije dovoljno za nekakve velike tjelesne poduhvate, ali kod kuće opet mogu biti koliko-toliko samostalni - što je za njih golem napredak. Mzee je i prije udesa bio sportaš i on se izuzetno trudi vratiti funkcije svog tijela, ali niti on nije u stanju prijeći više od par stotina metara, čak niti sa rolatorom. 

Možda će se razvojem elektroda i upravljačkih uređaja tu još nešto promijeniti, ali potpuno vratiti sve funkcije koje obavlja naša leđna moždina - i o čemu uopće ne razmišljamo, do tamo je još vrlo dalek put.