Za Osmana Soyera je situacija napokon i službena. "Ja sam opunomoćenik za pitanja vjere", kaže on za DW u podrumu džamije Sehitlik u četvrti Neukölln u Berlinu. Nekoliko minuta prije toga je na pozornici dobio bijeli kaftan i bijelu kapicu.

Raznovrsni zadaci

32-godišnji Soyer jedan je od 28 mladića i djevojaka, koje je najveća islamska organizacija u zemlji - DITIB obučila za tzv. "vjerske opunomoćenike" i koji su službeno počeli obavljati taj posao u Berlinu sredinom siječnja. Vjerski predstavnici bi trebali biti uključeni u različite oblasti rada: najprije kao imami ali mogu obavljati i druge vjerske djelatnosti.

Osman zapravo već nekoliko mjeseci radi kao opunomoćenik za islam u Alfteru kod Bonna. Rad u zajednici je, kaže, na prvom mjestu. Riječ je o vrlo širokom spektru aktivnosti: "Podučavam studente, obavljam molitvu, propovijedam, a uz to sam i dušobrižnik. Idemo i na vjenčanja a obavljamo i sahrane."

Osman nije odrastao ni u Bonnu ni u Alfteru. "Ja sam dijete Mainza", naglašava, što se može primijetiti po njegovom naglasku. Njegovi roditelji su u Njemačku došli iz Turske 1972. godine. Otac je radio u tvornici Opela u Rüsselsheimu. Osman je vodio život tipičan za prvu generaciju djece gastarbajtera.

U Njemačkoj postoji oko 900 džemata u okviru "Tursko-islamske unije vjerskih institucija” - skraćeno DITIB. Prema procjenama, u cijeloj Njemačkoj postoji više od 3.000 džamija i muslimanskih molitvenih prostorija. Dugo ih je isključivo plaćala državna i moćna vjerska institucija Diyanet iz Turske, koja je zapravo slala imame iz ove zemlje u Njemačku da propovijedaju na turskom jeziku i da se bave dušobrižništvom. Vrlo malo njih je govorilo njemački – to je potvrdio i DITIB. Koliko je to osjetljivo, pokazuju izjave rukovodstva Diyaneta, kao i džemata u sastavu DITIB-a, date u proteklih nekoliko mjeseci. Ponekad se one doimaju kao opravdanje i utjelovljenje Erdoganovih snova o novom Osmanskom carstvu.

Socijalna kohezija

A sada Eyüp Kalyon, generalni sekretar DITIB-a, na marginama proslave predstavlja nove perspektive. Njegova udruga, utemeljena na potrebama muslimana u Njemačkoj programom obuke vrši, kako kaže, "važnu uslužnu djelatnost", a kao vjerska zajednica angažira se u tome kako kadrovski tako i financijski. Izobrazba imama i vjerskih službenika služi "društvenoj koheziji”. U budućnosti će njemački jezik "još više doći do izražaja", kaže Kalyon za DW i dodaje: "To će biti jezik koji nas sve veže, posebno muslimansku zajednicu. Zato je njemački naš jezik za obuku". No on dodaje i da je, kada su u pitanju stariji članovi zajednice, i turski jezik također važan.

Zahtjev da se muslimanski vjerski službenici obučavaju na njemačkom jeziku zapravo postoji već dugi niz godina u Njemačkoj. To je bio sastavni dio rasprava o integraciji i vjerskoj politici. I u svim fazama Njemačke islamske konferencije (DIK), koja je prvi put okupljena 2006. godine, fokus je uvijek bio na (nedostatku) jezičkih vještina imama. Političari su se žalili na to, a muslimanska udruženja su se zalagala za druge teme.

Zajednica Ahmadija bila je dugo vremena jedina, koja je nudila obuku imama u Njemačkoj. To je grupa, koja se pojavila krajem 19. stoljeća u današnjem Pakistanu i vidi sebe, strogo vjerski, kao reformski pokret. Od 2008. godine obučava imame, koji govore njemački u okviru sedmogodišnjeg programa obuke, koji se prakticira u zajednicama Ahmadija širom Njemačke.

Prije četiri godine su i dvije vrlo različite snage napravile pokušaje u tom pravcu. To je bio DITIB, koji je nekadašnji omladinski hostel pretvorio u Centar za obuku u Dahlemu u području Eifel i počeo sa radom 2020. godine. Godinu dana kasnije, islamolozi sa Sveučilišta u Osnabrücku i njemački muslimani bosanskog porijekla predstavili su "Islamkolleg Deutschland” (IKD). Još ranije, na konferenciji IKD-a, tadašnji ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer pohvalio je Islamkolleg kao vrlo kooperativnu organizaciju i govorio da je to dobra vijest za muslimane u Njemačkoj „Islamska kultura” u Njemačkoj će u budućnosti u mnogo većoj mjeri "odgovarati realnosti života muslimana koji tu žive”, rekao je tada Seehofer.

Postepeno odustajanje od imama iz Turske

DITIB u Dahlemu, Islamkolleg u Osnabrücku...obje ove institucije su se u međuvremenu oprostile od nekoliko desetaka apsolvenata, koji sada smiju voditi molitve petkom. A onda je, sredinom prosinca, objavljeno priopćenje za javnost Ministarstva unutarnjih poslova, koje je za mnoge bilo iznenađenje.

Aktualna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser priopćila je da se, nakon dugih pregovora sa Diyanetom i DITIB-om, njeno ministarstvo odlučilo postupno okončati praksu raspoređivanja državnih vjerskih predstavnika iz Turske. "Ovo je važna prekretnica za integraciju i participaciju muslimanskih zajednica u Njemačkoj”, priopćila je Nancy Faeser. U budućnosti bi se u Njemačkoj svake godine trebalo školovati 100 imama.

Prema izvještajima, razni faktori su doprinijeli ovom korjenitom prestrojavanju, koje je u njemačkim medijima naišlo na malo odjeka. Pored razgovora, koje je sa Turskom vodilo Ministarstvo unutarnjih poslova, sada je Ministarstvo vanjskih poslova pojačalo pritisak na Ankaru po ovom pitanju. Općenito gledajući, tu je ulogu odigrao i opći pomak udesno u Europi kao i razmišljanje o integraciji i kulturnom identitetu.

Najjasniji, ali nikako i jedini primjer odnosi se na Francusku, koja od početka 2024. ne dozvoljava rad imamima poslanim iz inozemstva. Vjerski službenici se sada trebaju obučavati na francuskim sveučilištima. Riječ je o promjeni, koju je predsjednik Emmanuel Macron pokrenuo početkom 2020. godine i koja je sada stupila na snagu. Do sada su francuski imami uglavnom dolazili iz Maroka, Tunisa i Alžira. Svako iz ovih zemalja ko već radi kao imam u Francuskoj, može promijeniti svoj status do kraja ožujka.

U to se uklapa i to što je glavni tajnik DITIB-a Eyüp Kalyon u svom govoru i direktnom razgovoru spomenuo Dahlem i francuski grad Strasbourg. Tamo su novi vjerski povjerenici završili dio svoje obuke.

Pomaci u udruženju

Eyüp Kalyon (36), kao i "dječak iz Mainza" Osman Soyer (32), predstavljaju novu generaciju imama. Kalyon je rođen u Wuppertalu, posjeduje njemačku putovnicu i završio je njemačku srednju školu. Njegov djed i baka su došli iz Turske. Njih dvojica, kao i mnogi od 28 sadašnjih diplomaca, tečno govore najmanje dva jezika: njemački i turski. Promatrači s napetošću prate DITIB, koji kao udruga više nije monolitna, koja se postupno odvaja od Diyaneta i iz kojeg su proistekli neki jako dobri ljudi.

Istovremeno, od 7. listopada stižu i izvještaji o spornim izjavama i oštroj kritici Izraela ali i o antisemitizmu i razumijevanju za Erdogana.

Kalyon je, međutim, u svom govoru izričito kritizirao Hamasov napad na Izrael.

Kao počasni gost na svečanosti DITIB-a u Berlinu govorio je i Jörn Thießen - predstavnik njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova i šef odjela H (domovina, kohezija i demokracija). "Namjera nam je da godišnje provedemo obuku za 100 imama i vjerskih službenika a zatim da vidimo da u sklopu te mjere okončamo i raspoređivanje imama iz Turske", objašnjava on u intervjuu za DW. To znači, da bi utjecaj Ankare mogao prestati za nešto manje od deset godina.

Thießen podjednako gleda kako na angažman DITIB-a, tako i Islamkollega u Osnabrücku. „To je korak u pravom smjeru: ljudi koji su odavde, koji žive ovdje i koji govore naš jezik, poznaju kulturu i grade mostove u društvu u stanju su učiniti i postići upravo ono što mi želimo."

Na proslavi u Berlinu nije bilo predstavnika Islamkollega iz Osnabrücka. Eyüp Kalyon je naglasio da se suradnja s tom ustanovom "trenutno” ispituje "u bliskoj suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova”. „Fokusiramo se na potrebe, svi imamo odgovornost.” Njegov šef, predsjednik DITIB-a Muharrem Kuzey, naglasio je u svom govoru da se udruga od "gastarbajterske organizacije razvila u najveću islamsku vjersku zajednicu u Njemačkoj". Ono nudi "vjerski dom ne samo muslimanima turskog porijekla, nego i muslimanima iz svih zemalja muslimanskog svijeta”.

Samy Charchira, predsjednik Islamkolleg-a u Osnabrücku, je u telefonskom razgovoru za DW, rekao: „Uspostavili smo strukture i obučili prve ljude. Želimo imame, školovane u Njemačkoj, koji su bliski ljudima u Njemačkoj." Za njega su smjernice Ministarstva unutarnjih poslova u Berlinu "ispravne i važne”. Nada se daljim razgovorima s ministarstvom i DITIB-om.

Nešto se mijenja u obuci muslimanskih vjerskih službenika u Njemačkoj - nakon dugih godina čekanja i spoznaje da je to „važno i ispravno". Ali mnoga pitanja, posebno financiranje imama DITIB-a bez pomoći Turske, i dalje su otvorena. Rasprava o tome tek počinje a jedan od mogućih načina je financiranja je koncept koji se temelji na zakladama.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.