Čaša vina, pivo poslije posla, pjenušavo vino da se nazdravi – alkohol je dio kulture i u Njemačkoj. Prema Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj, Njemačka je jedna od zemalja s velikom potrošnjom alkohola.

Prema podacima njemačkog Instituta Roberta Kocha, 14 posto žena i 18 posto muškaraca pije alkohol u količinama koje se smatraju rizičnim, a to znači više od 12 grama čistog alkohola dnevno za žene i više od 24 grama dnevno za muškarce. Za usporedbu, boca piva od 0,33 litre sadrži 13 grama alkohola, a čaša vina od 0,2 litre, 18 grama.

Broj osoba ovisnih o alkoholu je puno veći nego što se to vidi po statistikama, jer se problem često ne prepoznaje, objašnjava Maurice Cabanis, direktor Klinike za medicinu ovisnosti u Stuttgartu. Mnogi alkoholičari godinama ne priznaju svoju ovisnost, često zbog srama.

Alkoholizam postoji u svim dijelovima društva, a i uzroci ovisnosti su različiti: mogu biti biografski ili genetski, ali su to i stečene navike, na primjer ako se jedno pivo poslije posla pretvori u nekoliko ili počnete piti sve ranije tijekom dana.

Međutim, apstinencija kao jedini cilj odvraća mnoge ovisnike od alkohola da se upuste u liječenje. To je jedan od glavnih razloga zašto tek svaki deseti od njih traži pomoć i započne terapiju.

Na čemu se zasniva kontrola ponašanja?

Stručnjaci stoga sve više koriste kontrolirano konzumiranje alkoholnih pića, kao novu, perspektivnu metodu u liječenju alkoholizma. Program u kojem alkohol nije potpuno zabranjen razvio je Joachim Knörkel, profesor psihologije na Evangeličkoj visokoj školi u Nürnbergu. A jedna velika studija diljem Europe u kojoj su sudjelovali ljudi stariji od 60 godina (Elderly Study, 2020.) utvrdila je da mnogi stariji ljudi ne žele apstinenciju, ali su voljni smanjiti konzumiranje alkohola.

Oni koji se opredijele za kontrolirano uzimanje alkohola, nakon sveobuhvatne dijagnoze uče u deset koraka kako zdravo koristiti alkohol. To uključuje, na primjer, prepoznavanje mogućih rizičnih situacija i obraćanje pozornosti na to koliko alkohola sadrže određena pića.

Još jedan važan korak je vođenje dnevnika. Svakodnevno se bilježi konzumiranje alkohola i postavljaju konkretni ciljevi: koliko trenutno pijem, a koliko manje želim popiti sljedećeg tjedna? Cilj je smanjenje količine alkohola korak po korak. Poslije programa sudionici često posjećuju takozvanu skupinu za nadzor. Razmjena ideja s drugima olakšava mnogima da se nose s opasnim situacijama.

Ranije je apstinencija bila jedina opcija

Dugo vremena je jedina opcija liječenja bila apstinencija, odnosno potpuno suzdržavanje od alkohola. I danas su apstinencijski trening i detoksikacija i klasična terapija, koju financiraju zdravstvena osiguranja, a uglavnom se zasniva na shvaćanju bolesti iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Na primjer, knjiga Elvina Mortona Jellineka „The Medical Disease Model of Alcoholism" (Medicinski model bolesti alkoholizma) objavljena u to vrijeme, navodi da je sklonost alkoholizmu u velikoj mjeri genetski uvjetovana: ili je netko alkoholičar ili nije, nije bilo gradacija. Bilo je nemoguće naučiti kako piti kontrolirano.

Program kontroliranog konzumiranja alkohola još nije priznat od mirovinskog osiguranja i ono zato ne financira stacionarnu rehabilitaciju. Ipak, sada ima važno mjesto u terapijskom radu i sve više se širi u klinikama za bolesti ovisnosti. Znanstveno se proučava i mnogima pomaže – 20 do 30 posto sudionika postiže na kraju apstinenciju.

Pored kontroliranog konzumiranja i suzdržavanja od alkohola, u smanjenju ovisnosti mogu pomoći i lijekovi. Neki od njih čak izazivaju netoleranciju na alkohol – ako pijete, povraćate. Međutim, stručnjaci smatraju da čisto farmaceutski tretman bez prateće terapije nije dovoljan, jer je vjerojatnost recidiva vrlo velika.

Redoviti posjeti skupini za samopomoć (anonimni alkoholičari) također su važni za mnoge alkoholičare kako bi svoju ovisnost stavili pod kontrolu na duže staze. Dobre su i online-ponude. Stručnjaci smatraju da je važno da se osobama ovisnim o alkoholu nude različiti terapijski pristupi.

dr/ard