"40 godina Gaddafiju je Mars bio bliži nego Rim“ - to je naslov teksta objavljenog u jednom libijskom dnevnom listu pred put predsjednika države u Italiju. Razlog: tijekom kolonijalne vladavine Italije tom zemljom između 1911. i 1951. godine ubijena je gotovo četvrtina tamošnjeg stanovništva.

Za većinu ljudi to ipak pripada prošlosti: "Talijani su bili loši, ali nekoliko smo stvari ipak preuzeli od njih. Recimo tjesteninu i naravno kavu", objašnjava mladi trgovac iz Tripolija.

Espresso i cappuccino se i danas u Libiji mogu popiti na svakom uglu. Kada je tadašnji pukovnik Gaddafi 1970. godine protjerao Talijane iz zemlje, njihove kafiće su preuzeli Libijci. Jedan od njih je bio i danas 70-godišnji Hassan al-Saleheen: "Moje mašine su talijanske, svi aparati ovdje su talijanski. Ja tu radim i sladoled i picu, po tome sam poznat. Zanat sam izučio u Italiji, a ovaj lokal sam tek kasnije kupio."

Kako do što većeg dijela kolača

Nekadašnja kolonija je danas, zahvaljujući velikim naftnim rezervama, postala bogata zemlja. U Italiji se ne kupuju samo mašine za kavu i ekskluzivna odjeća, već i banke, elektrane i telekomunikacijske kompanije. A libijska investicijska firma Lafico u vlasništvu je 7,5 posto dionica nogometnog kluba Juventus iz Torina.

Prošlog kolovoza se talijanski premijer Silvio Berlusconi prilikom boravka u glavnom gradu Libije Tripoliju javno ispričao za zločine počinjene tijekom kolonijane vladavine.

Istovremeno je najavio sudjelovanje talijanskih firmi u investicijskom programu teškom pet milijardi eura. Radi se o vrlo isplativim poslovima, naglašava Berlusconi: "To znači da se suradnja produbljuje. Mi dobijamo naftu i plin najbolje kvalitete iz Libije, a naše firme sudjeluju u velikim građevinskim projektima koji su u planu."

Izvoz ilegalnih doseljenika

Otkako se Gaddafi odrekao terorizma i korištenja sredstava za masovno ubijanje, on je miljenik Zapada. SAD, Rusija, EU, Italija - svi žele svoj dio kolača. Za Rim je, međutim, još jedna tema vrlo značajna: izbjeglice.

"Ubuduće će u Italiju stizati manje ilegalnih doseljenika s libijske obale", najavio je Berlusconi nakon potpisivanja dogovora s Gaddafijem. Njime je talijanskoj policiji omogućeno da čamce i brodove s izbjeglicama uopće i ne pušta u svoje luke, već da ih na licu mjesta vrati odakle su došli.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava su tu praksu oštro kritizirale. Po njihovim riječima mnoge žene i djevojke su teško traumatizirane, tijekom pokušaja ilegalnog ulaska u EU njih često siluju. A u Libiji izbjeglice nakon vraćanja ne čeka nikakav pristojan smještaj, već ih se premlaćuje "kao pse", veže u lance i baca u logore.

Libija je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje nisu potpisnice Ženevske koncvencije o izbjeglicama. U toj zemlji ne postoji zakonsko pravo na dodjelu azila. Trenutno se u Libiji nalazi oko dva milijuna ilegalnih useljenika.

Autor: Esther Saoub / Zoran Arbutina

Odg. ur.: Marijana Ljubičić