U srpnju 2013. je tada još Bradleya Manninga američki vojni sud osudio na 35 godina zatvora, prema jednom starom zakonu o špijunaži još iz 1917. godine. Još nikad nije u SAD-u neki zviždač bio tako oštro osuđen i sud ga je proglasio krivim u 17 od 22 točke optužnice. Bio je oslobođen optužbe "podrške neprijatelju", zbog čega bi mogao biti osuđen i na smrt.

Već kada je bio osuđen tri je godine bio proveo u istražnom zatvoru, a i taj boravak se pročuo u čitavom svijetu. Jer čak i posebni povjerenik Ujedinjenih naroda Juan Mendez je optužio Washington da Manninga drži upravo u neljudskim uvjetima: čitav dan - osim ravno dvadeset minuta - je provodio u samici velikoj tek četiri i pol četvorna metra.

Ove srijede (17.5.) će konačno izaći iz vojnog zatvora Fort Leavenworth u saveznoj državi Kanzas i to će biti početak novog života. Jer iz zatvora će izaći kao Chelsea Manning obzirom da je u zatočeništvu promijenila spol i tako bila jedina žena u tom muškom zatvoru. Još uvijek ima građana koji se sjećaju što je učinila, a sada se pretvorila i u gorljivu zagovornicu prava transgender populacije.

Čisti užas od djetinjstva

Kazna je bila tako oštra jer se i prijestup, činilo se američkom vojnom vrhu, bio nečuven: kao vojnik bio je analitičar obavještajnih podataka i zadužen za računalni sustav američke vojske u Iraku. Ali već kad je poslan u Irak 2009., Manning je osjećao kako je u njegovom životu sve krivo: da je na krivom mjestu, da vojska kojoj služi niti izdaleka nije tako časna i ugledna kao što se predstavlja, a i da je on osobno u tijelu krivog spola.

Bradley Edward Manning je drugo dijete Amerikanca Briana Manninga i Britanke Susan Fox. Njegov otac je i sam još s 19 godina stupio u američku ratnu mornaricu i služio kao obavještajni analitičar. Stacioniran u Velikoj Britaniji je upoznao Bradleyevu majku. Nakon vojne službe je obitelj otišla u SAD i makar je, nakon skandala i uhićenja Bradleya, njegov otac u medijima tvrdio kako je njegov sin "imao sretno djetinjstvo, bio odličan u sviranju saksofona, zanimao se za znanost i računala i stvorio vlastitu web-stranicu s 10 godina", njegovo djetinjstvo je bilo i gore od katastrofe.

Jer njegovi roditelji su bili kronični alkoholičari. Za malenog Bradleya jedva da se itko brinuo, a čak i liječničko vještačenje tijekom suđenja je potvrdilo da je još u trbuhu majke bio trovan alkoholom. Kao beba jedva da je tko mislio uopće da ga nahrani - i kao odrasla osoba narastao je tek na jedan metar i 57 centimetara.

Zadirkivanje sićušnog Amerikanca

Sva ta njegova nadarenost za znanost i računala bila je tek bijeg od stvarnosti i nadoknada za užase djetinjstva: na koncu su se roditelji ipak razveli, otac je oženio drugu ženu koja je u brak dovela sina tako da je Bradley bio uvjeren kako "sam sada nitko i ništa". Još gore: majka je pokušala počiniti samoubojstvo i dok ih je njegova starija sestra vozila u bolnicu, 11-godišnji Bradley je na stražnjem sjedalu morao tjerati majku da i dalje diše.

2001. se majka odlučila vratiti svojoj obitelji u Wales u Velikoj Britaniji i tamo je Bradley krenuo u srednju školu. Domaći učenici nisu bili nipošto srdačni prema sićušnom "Amerikancu", neosporno inteligentnom, ali "čudnom". Zadirkivanju nije bilo kraja, ne na kraju i da je "peder".

Njegova spolnost je doista išla u smjeru homoseksualnosti, ali tek kad se vratio ocu u SAD sa 17 godina je i otvoreno živio takvim životom. Zaposlio se i kao programer i njegov tadašnji šef je kasnije rekao novinarima da je bilo očito kako se za "tog momka nitko nije brinuo doista dugo vremena".

No problem je bila maćeha: teško je reći što se zbivalo, ali pozvala je i policiju optužujući Bradleya kako ju je pokušao napasti nožem. Sada odlazi i od oca, živi neko vrijeme kod tete i kaže kako mu je to doba u Marylandu bilo "najsretnije u životu".

Dosta mu je uniforme - nakon šest tjedana!

Još dok je bio kod oca, on mu je savjetovao da i on krene njegovim putem i stupi u vojsku i preko vojske onda završi i fakultet. S 19 godina doista odlazi u ured za novačenje i tamo otvoreno priznaje da je homoseksualac i kako se nada "u tom muškom okruženju riješiti svoj problem spolnog identiteta" - 2007. u američkoj vojsci to još nipošto nije bilo samo po sebi razumljivo. Ipak dobiva uniformu - i opet slijedi katastrofa u vojarni za osnovnu obuku.

Naravno da je i tamo sićušni Bradley bio predmetom zlostavljanja i vojnika i dočasnika. Samo šest tjedana nakon dolaska u vojsku upućuje zahtjev za otpuštanje. Zahtjev nije prihvaćen, ali je premješten u drugu vojarnu na osnovnu obuku koju onda i završava.

U vojsci nastavlja obuku i za vojnog analitičara i zapravo je teško shvatiti kriterije američke vojske da i takvoj, očito psihički veoma napaćenoj osobi dodijeli ovlaštenje da ima uvid u Top Secret/Sensitive Compartmented Information (Vrhunska tajna/Informacije dobivene od osjetljivih izvora i metoda). U to doba stupa i u svoju prvu trajnu homoseksualnu vezu, ali ona mora biti završena. Jer Bradley je dobio zapovijed da ide u Irak.

Kobna svjetska slava

Poznavajući sve ove činjenice, nije teško shvatiti da je mladi vojnik u Iraku patio od dubokih depresija. Nije teško shvatiti niti njegovu želju da povjeri svoje nevolje Adrianu Lamou, bivšem hakeru kojeg zapravo nikad nije sreo, ali koji je i pomogao američkim službama da otkriju Bradleya.

A razočaranje zbog licemjerja vojske je pokazao i slanjem oko 700 tisuća tajnih dokumenata internetskoj platformi Wikileaks iz računala kojima je imao pristup. Među njima je i sada već svjetski poznata snimka kamere u vojnom helikopteru prilikom napada u srpnju 2007. u Bagdadu gdje je ubijeno i 11 civila, među kojima su bila i dva novinara.

Bradley Manning je u međuvremenu promijenio spol i ime u Chelsea. Pomilovana je odlukom predsjednika Obame. Njezina odvjetnica Nancy Hollander upozorava kako to nipošto nije razlog za nekakve hvalospjeve bivšem američkom predsjedniku: ne samo da je i sedam takvih godina zatvora i više nego dovoljno, nego toliko zviždača nije proganjala niti jedna američka vlada koliko ih je proganjano u doba Obame.

Chelsea Manning danas izlazi na slobodu, kao žena i slobodna osoba. Građani koji joj zahvaljuju što je objavila istinu u međuvremenu su sakupili oko 130 tisuća dolara kako bi lakše krenula u novi život. U nekim slučajevima se doista može reći: novi život, ma kakav bio, jednostavno ne može biti gori od onoga što se preživjelo...