Je li on možda previše dosadan da bi postao novi premijer, to je jedna novinarka pitala Keira Starmera. On djeluje poput političkog robota, kritizirao je gost jednog od TV-duela u Velikoj Britaniji. Kao „srna pred farovima“, tako ga opisuju britanski listovi.

Šef Laburističke stranke nije baš dinamičan, nikoga on neće oboriti s nogu. I samo ponekad doživi malu verbalnu „eksploziju". Oni koji priželjkuju političko kazalište, neka odu u Clacton-on-Sea, kaže tada Starmer. A tamo naime kitnjasti Nigel Farage nastupa kao kandidat desno-populističke stranke Reform UK. On želi postati premijer, a “ne director cirkusa”, kaže laburistički lider.

Priča o usponu

Predizborni slogan Laburističke stranke dobro pristaje Starmeru: „Change“, to je riječ koja se na prvi pogled čini kao suhoparno, bezlično rješenje. Promjene na koncu konca nude zapravo sve oporbene stranke.

Ali upravo to je ono za čim čezne većina Britanaca nakon 14 godina torijevskih vlada. Građani žele novo vodstvo. Neki listovi čak postavljaju tezu da je Starmer kao „Mr. Boring“, odnosno „antipopulist“ upravo ono što je zemlji potrebno u ovom trenutku. 

Starmerova priča je priča o usponu u karijeri. Njegov je otac bio alatničar, a majka medicinska sestra. Novca često nije bilo dovoljno. Starmer to naglašava u intervjuima, valjda kako bi dao dodatne konture svom životopisu. Naime, većina zastupnika u Westminsteru potječe iz srednjeg sloja ili iz bogatih obitelji. On se morao sam uspinjati u svom životu.

Njegova je majka bila teško bolesna, u obiteljskom domu zato nije bilo puno mjesta za emocije. I to je razlog njegovog karaktera, kaže Starmer dok priča o sebi.

Sir Keir

Kao odvjetnik specijaliziran za područje ljudskih prava, Starmer je branio ekološke aktiviste protiv McDonald'sa, izborio se za odštete rudarima, zastupao je u zemljama Commonwealtha osuđenike na smrt. Lider britanske oporbe je svojedobno bio i "hrvatski odvjetnik", odnosno član hrvatskog pravnog tima u postupku po tužbi protiv Srbije zbog genocida. On je u ime Hrvatske prije šest godina u Den Haagu pred Međunarodnim sudom pravde obrazlagao što se dogodilo u Vukovaru, a što tijekom operacije Oluja.

Britanski sudovi su vrlo formalna mjesta, mjesta na kojima vladaju stroga pravila. Neki stručnjaci upravo u tome vide razlog zašto Starmer u TV-debatama često izvuče deblji kraj u okršajima s ekstrovertiranim populistima. On je navodno bio inspiracija za lik pomalo nezgrapnog odvjetnika Mr. Darcyja u filmovima o Bridget Jones. Romantična komedija u kojoj se glavna protagonistica zaljubi u tog čovjeka, koji jednostavno ne može iz svoje kože, već je takav kakav je...

Kasnije je Starmer preuzeo jednu vodeću dužnost u Državnom odvjetništvu, posao koji mu je priskrbio i vitešku titulu „Sir“ – koja je istovremeno bila i motivacija njegovih protivnika za nove napade.

Kasni početak...

U politiku je Starmer ušao relativno kasno, i to „kako bi svijet učinio boljim mjestom”. S 52 godine je osvojio mandat u parlamentu, prije nego što je Jeremy Corbyn postao šef laburista i pozvao Starmera da se pridruži njegovom “kabinetu u sjeni”.

Socijalist Corbyn je na stranačkoj bazi bio doduše vrlo popularan, ali u stranci je bilo puno negodovanja. On je forsirao oštar ljevičarski kurs, moglo se čuti glasne prigovore kako tolerira antisemitske tendencije u vlastitim redovima. Na izborima 2019. Corbynova stranka je ostvarila jedan od najgorih rezultata u svojoj povijesti, tada su laburisti osvojili samo 202 od ukupno 650 mandata u parlamentu. 

Ako se može vjerovati navodima biografa Toma Baldwina, Starmer je već odavno počeo planirati da preuzme vodstvo stranke. I to uspješno. On je 2020. stupio na čelo laburista, kako bi tu stranku ponovno ujedinio i popravio njezin loš rejting.

I napravio je radikalne promjene. Starmer je izbacio dosta članova zbog navodnih antisemitskih tendencija, oštro se suprotstavio ljevičarskom laburističkom krilu, založio se za to da predstavnik ljevičarskog krila Corbyn više ne može nastupati kao kandidat stranke. Kritičari su govorili o stranačkom „čišćenju“. A Starmera se od tih vremena opisuje i kao „nemilosrdnog”.

„Čovjek centra“?

Starmer je nakon toga stranku vratio u domenu političkog centra. O temama kao što su „Law and Order“ počelo se glasnije diskutirati, a stišale su se rasprave o nacionalizaciji ili povećanju poreznih stopa. Laburisti su u predizbornoj kampanji zapostavili gradove koji su studentske utvrde, umjesto toga su se koncentrirali na birače svog nekadašnjeg „crvenog zida“ („red wall“): a to su oni centri u kojima su laburisti tradicionalno jaki, centri koje su oni izgubili na izborima 2019. – odnosno područja koja su tada osvojili konzervativci.

Starmerovi simpatizeri za njega kažu da je pragmatičan, da je “čovjek centra“. Kritičari pak tvrde da mijenja svoje pozicije ovisno o tome s koje strane puše vjetar, da zaboravlja na svoja obećanja...

Njegov biograf Baldwin kaže da on djeluje drugačije od većine političara, da postupa kao pravnik, dakle taktički. Umjesto da ima nekakvu veliku viziju, pa onda mora pristati na kompromise kad se pojavi prva veća prepreka, Starmer preferira manje, praktične manevre i onda napreduje na svom putu, kaže Baldwin.

Zaokret ulijevo?

Je li on doista „čovjek centra” ili je ipak strateg? To je za sada otvoreno pitanje. Politolog Tim Bale s londonskog Sveučilišta Queen Mary ne isključuje mogućnost da Starmerovi laburisti u budućnosti naprave novi zaokret – ulijevo.

Keir Starmer nije veliki govornik kakve je bio bivši premijer Tony Blair, koji je 1997. laburistima priskrbio veliku pobjedu i ujedno simbolizirao novi početak u zemlji. Starmer nije ni radikalni socijalist poput Jeremyja Corbyna. Za neke, poput već spomenutog gosta jednog TV-duela, on je politički robot.

No sada je jasno da je Starmer u vrlo kratkom vremenu laburiste učinio zanimljivom opcijom, strankom koju su ljudi spremni birati.