• „Papirus-senzacija: dešifriran najstariji rukopis iz Isusovog djetinjstva"
• „Tajni biblijski tekst mijenja sve"
• „Pogrešno označeni fragment egipatskog papirusa sakriven u njemačkoj biblioteci poništava tisućugodišnje ideje o Bibliji i Isusovom životu"

Ovo su samo neki od naslova koji su objavljeni nakon otkrića 1.600 godina starog fragmenta rukopisa koji pruža uvid u Isusovo djetinjstvo.

Istraživači - dva papirologa po imenu Lajos Berkes i Gabriel Nocchi Macedo - bili su donekle iznenađeni ovim reakcijama. "To nije nova priča i u svakom slučaju nije istinita priča o Isusu kao osobi", rekao je Berkes za Deutsche Welle (DW).

„Dakle, ovo ne mijenja ono što znamo o evanđeljima i Isusu", naglašava predavač na Institutu za kršćanstvo i antiku na sveučilištu Humboldt u Berlinu. „Ali to je dovelo do mnogih nesporazuma i polemika, iako nikada ništa nismo tvrdili."

No ono što su otkrili svejedno je spektakularno: to je najraniji rukopis takozvanog Evanđelja po Tomi o djetinjstvu – takozvanog apokrifnog spisa koji podsjeća na biblijski tekst, ali nikada nije postao dio biblijskog kanona.

Klinac koji je pretvorio glinene figure u prave ptice

Rukopis sadrži fragmente teksta koji opisuje petogodišnjeg Isusa kako se igra pored potoka, gdje pronalazi glinu i od nje oblikuje ptice. Njegov otac Josip ga prekori što radi subotom, s obzirom da je subota kod Židova dan odmora. Na to Isus pljesne rukama i vrapci ožive i odlete.

Iako Evanđelje o djetinjstvu nije bilo uključeno u službeni kanon biblijskih evanđelja u to vrijeme, ono je znanstvenicima dobro poznato. Procjenjuje se da je tekst prvi put transkribiran u drugom stoljeću.

Svatko tko u Isusu vidi dobru i ljubaznu osobu ovdje će naići na priče u kojima je mladi Isus sklon izljevima bijesa i želji za osvetom. Proklinje drugu djecu koja ga živciraju, plaši ih, oslijepi susjede, pa čak i ubije učitelja koji ga je ukorio.

Znanstvenici su dugo raspravljali zašto je Isus prikazan kao „heroj smiješnih i otrcanih vragolija", kako je jedan autor opisao ove priče.

Sam Novi zavjet pruža malo informacija o Isusovom djetinjstvu. Budući da se činilo da evanđelje o djetinjstvu popunjava neke od praznina koje su ostavila kanonska evanđelja, bilo je vrlo popularno u kasnom srednjem vijeku. Drevne verzije rukopisa pronađene su na grčkom, latinskom, sirijskom, crkveno-slavenskom, gruzijskom, etiopskom i arapskom jeziku.

Nova saznanja o jeziku

„Pretpostavlja se da je grčki izvorni jezik. A najstariji očuvani rukopis ovog teksta do danas datira iz 11. stoljeća", objašnjava Lajos Berkes. Fragment rukopisa koji su pronašli on i Gabriel Nocchi Macedo, a koji datira iz četvrtog do petog stoljeća, mogao bi zato pokazati kako su se određene riječi tijekom vremena zamjenjivale u transkripciji.

Dvojica istraživača planiraju potpunu reviziju postojećeg teksta o djetinjstvu i također rade na novom prijevodu. Iako ovo neće značajno promijeniti stvarni sadržaj, to bi moglo dovesti do novog shvaćanja jezika koji se koristio. Već́ je jasno da je „stilska lingvistička umjetnost ovog izvorno grčkog teksta bila mnogo veća nego što se ranije pretpostavljalo", kaže Berkes.

Čuveni falsifikat: papirus "Isusova žena"

Pokušaj razumijevanja Isusovog života je tema koja nastavlja fascinirati mnoge. Otkrića i uvidi koji potencijalno otkrivaju više o središnjoj ličnosti kršćanstva izazivaju široko zanimanje javnosti.

Jedan poznati slučaj datira iz 2012. godine, kada je profesorica s Harvarda Karen L. King predstavila fragment papirusa koji je sadržavao Isusov navodni citat koji se odnosi na njegovu „ženu".

U kršćanskoj teologiji dugo postoji tvrdnja da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, koja je, prema kanonskim evanđeljima, bila jedna od njegovih najbližih sljedbenica. Ovu ideju je preuzeo i Dan Brown u svom bestseleru „Da Vincijev kod" (2003.).

Međutim, za to ne postoje stvarni povijesni dokazi. Papirus koji je dospio na naslovne stranice 2012. godine pokazao se lažnim, dokazao je u istrazi novinar Ariel Sabar. Njegova knjiga pod naslovom „Veritas: Harvardska profesorica, prevarant i evanđelje o Isusovoj ženi" objavljena je 2020.

Walter Fritz, čovjek za kojeg se vjeruje da je krivotvorio papirus „Isusova žena", bio je Nijemac koji je napustio studije egiptologije u Berlinu i upustio se u razne avanture na Floridi. Radio je i kao trgovac automobilskim dijelovima, prodavatelj umjetničkih djela i internetski pornograf - što je čitavoj priči dalo pomalo nadrealni prizvuk.

Berkes naglašava: „Bio je to vrlo pažljivo konstruirani falsifikat, ali su mnogi stručnjaci za rukopise od početka prepoznali da je u pitanju nešto sumnjivo."

Kako je nastala zbirka papirusa na sveučilištu u Hamburgu

A kako Berkes i Macedo mogu jamčiti da je njihovo otkriće originalno?

Njihov dokument je pronađen u kolekciji Državne i sveučilišne biblioteke Carla von Ossietzkyog u Hamburgu. Zbirku je početkom 20. stoljeća nabavio njemački „Papirus kartel”, koji je imao zadatak da iz Egipta otkupi papiruse za muzeje i knjižnice u Njemačkoj.

Prema Berkesovim riječima, znanstvenici su se u to vrijeme prvenstveno koncentrirali na ispitivanje bolje očuvanih rukopisa i knjiga. Manji dokumenti su često ostavljani po strani. Sustavna katalogizacija počela je tek početkom ovog stoljeća.

Od preko tisuću fragmenata papirusa na sveučilištu u Hamburgu otprilike trećina je katalogizirana i dostupna u digitalnom obliku - i upravo su tu dva istraživača otkrila aktualni fragment.

„Ovo je bio samo sporedni projekt, da budem iskren, ali se onda ispostavilo kao nešto veliko", kaže Berkes. I dodaje da u zbirkama širom svijeta ima na desetke tisuća takvih fragmenata. „Ne mogu jamčiti, ali vjerujem da ima i drugih sličnih fragmenata." Ako bude imao sreće, kaže Berkes, naći će još nešto, ali to ima veze s istrajnošću, ali i sa srećom.

Ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku