Nedjelja poslijepodne na jugu Pariza: tisuće ljudi marširaju ulicama i u rukama drže plakate na kojima piše „Protiv Darmaninovog zakona" (Darmanin je ministar unutarnjih poslova, op.ur.) i „Doseljavanje nije problem – ali rasizam jest".

Među prosvjednicima je i 33-godišnji Ahmada Siby. On je iz Malija došao u Francusku prije pet godina i do sada je radio kao čistač, sobar te prao suđe u jednom restoranu. Za sve te poslove je koristio tuđu radnu dozvolu. „Tako ovdje radi većina nas. To znači da plaćamo doprinose i poreze, a da zauzvrat nemamo pravo na stvari kao što je državno zdravstveno osiguranje", kaže on za DW. „Vlada predsjednika Emmanuela Macrona se prema nama odnosi kao da ništa ne vrijedimo, ali mi obavljamo sve prljave poslove – na gradilištima, pa i za Olimpijske igre sljedeće godine, u restoranima i kao čistači."

Siby i drugi su se zato ujedinili kako bi prosvjedovali protiv reforme zakona za koju francuska vlada kaže da predstavlja kompromis između političkih lijevih i desnih pozicija.

Nacrt zakona kao kompromis

Nacionalna skupština u Parizu od ovoga ponedjeljka (11.12.) diskutira o nacrtu zakona. Konačna verzija još nije utvrđena, no poznate su pojedine odredbe. Tako bi se zakonski trebalo omogućiti ubrzavanje postupka za dodjelu azila i skratiti rokove za žalbu, otežati spajanje obitelji i pooštriti uvjete za dobivanje tzv. medicinske vize. Osim toga, omogućila bi se deportracija ljudi koji su, kada su došli u Francusku, bili mlađi od 13 godina ili roditelja-stranaca čija djeca imaju francusko državljanstvo. Radnici u branšama u kojima nedostaje radne snage trebali bi dobiti jednogodišnju radnu dozvolu, ali bi lokalne vlasti tu imale vrlo široke ovlasti da u pojedinačnom slučaju odluče prema vlastitom nahođenju.

Francuski ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin je predložio ovaj nacrt zakona u Senatu u Parizu. Senat je drugi dom francuskog parlamenta i trenutačno u njemu prevladavaju desno-konzervativne snage. Nacrt zakona je rezultat kompromisa, jer vlada predsjednika države Emmanuela Macrona u parlamentu više nema apsolutnu većinu da bi mogla progurati ovaj zakon bez podrške drugih stranaka.

Nakon terorističkog napada na nastavnika francuskog jezika Dominiquea Bernarda u listopadu ove godine u Arrasu vlada je ovaj zakon predstavljala prije svega kao utvrdu protiv nepoželjnog doseljavanja i protiv terorizma. No migranti, izbjeglice i humanitarne organizacije se plaše da bi nova pravila mogla dovesti do još veće stigmatizacije i diskriminacije.

"Jedna nova dimenzija strogoće"

Lisa Faron iz pariške udruge Cimade, koja pomaže izbjeglicama i doseljenicima, za DW kaže: „Vlada je obećala uravnoteženi zakon, ali sada želi još više ograničiti prava doseljenika i otežati im dobivanje radnih dozvola." I upozorava: „Ovim nacrtom zakona bi se postigla posve nova dimenzija strogoće. Želi se također olakšati i deportaciju stranaca koji su roditelji djeteta s francuskim državljanstvom. To je do sada vrijedilo samo kod teških zločina."

Za Vincenta Tiberja, profesora političke sociologije na sveučilištu Sciences Po Bordeaux, ovaj predloženi zakon je posljedica općenitog skretanja udesno u političkim raspravama. „Većina političara predstavlja doseljenike kao teret i prijetnju i u potpunosti zaboravlja da doseljenici, i njihove kasnije generacije, puno doprinose našem društvu", kaže Tiberj za DW. Po njegovom mišljenju, političari na ovaj način love glasove na desnici. Ankete pokazuju da će desničarska stranka Nacionalno okupljanje na europskim izborima u lipnju biti na prvom mjestu.

Hoće li zakon djelovati?

No Alexis Izard, zastupnik vladajuće stranke Renesansa, smatra da je ovaj nacrt zakona uravnotežen: „Mi bismo trebali biti u stanju deportirati iz Francuske godišnje oko 4.000 ilegalnih doseljenika koji su počinili zločine - to će ubuduće biti moguće. Postupak deportacije će umjesto dvije, trajati samo jednu godinu." On u izjavi za DW kaže: „Ali istodobno će za one koji ovdje žele raditi biti jednostavniji dolazak u Francusku." I ističe da će zakon biti učinkovit.

Hervé le Bras, povjesničar i demograf na Pariškoj školi za visoke studije na području socijalnih znanosti, ne dijeli to mišljenje. I kaže: „Isto kao i drugih više od stotinu zakona o migracijama koje je Francuska usvojila od 1945. i ovaj će biti beskoristan i praktički bez učinka na broj doseljenika."

A Alain Fontaine, vlasnik jednog restorana u centru Pariza i predsjednik francuske Udruge vlasnika restorana AFMR, ističe: „Četvrtina zaposlenih u francuskim kafićima i restoranima su strani radnici – bez njih ne možemo." I upozorava: „Mi trebamo doseljavanje, pa i zato što naši mladi u međuvremenu daju prednost radu u digitalnom gospodarstvu. Oni više ne žele raditi teške poslove."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu