Jan-Lukas Kuhley nimalo ne izgleda kao borac i ratnik dok sjedi u svojoj kuhinji i puši cigaretu. Zapravo je baš pušenje navika koju je stekao u ratu. Jer rat je, kako je ovaj 23-godišnjak naučio u proteklih pola godine, prije svega čekanje. I ispijanje čaja. I pušenje. Kuhlyju je u međuvremenu dosta rata. Dosta mu je i čaja, sad pije samo kavu. Ali pušenje mu je ostalo od kako se prije nepun mjesec dana vratio s područja na sjeveru Sirije gdje žive Kurdi.

Tamo se pola godine borio protiv takozvane „Islamske države" ili „islamističkog fašizma" kako to zove Kuhley. A ostala mu je i strast i oduševljenje za kurdske borce i projekt neovisne političke jedinice, Rojave na sjeveru Sirije, koja bi bila stvorena neovisno o nacionalnostima i vjeri. A upravo taj san o posebnoj cjelini danas je cilj turskih zrakoplova i tenkova i napada milicija koje podržava Turska, makar su mnoge od njih bliske džihadistima. Jer cilj turskog predsjednika Erdogana je osvajanje tog područja i „čišćenje" od terorista, kako on zove borce YPG-a.

Njemačke službe tek umjereno zainteresirane

Ta optužba da je terorist bi Kuhleyja mogla dostići i u Njemačkoj. Kurdska narodna obrana je blisko povezana s kurdskom strankom PKK Abdulaha Öcalana, koja je prije svega na zahtjev Ankare i međunarodno svrstana na popis terorističkih organizacija. No njemačko državno odvjetništvo tvrdi kako će se o njemačkim dragovoljcima u YPG-u odlučivati „od slučaja do slučaja", da li tu postoji „interes zaštite države". Istraga se vodi, ali tek u „nekoliko desetaka" slučajeva – do podizanja optužnice još nije došlo ni u jednom slučaju.

Doduše, trenutno se i u Njemačkoj redaju napadi na institucije povezane s Turskom i njemačke institucije sumnjaju da iza njih stoje upravo organizacije Kurda, zajedno s ekstremnim ljevičarima koji su im se priključili.

Kuhley je svjestan da bi i tu u Njemačkoj mogao imati problema s policijom jer zna da je i protiv drugih stranih dobrovoljaca bilo „određenih represalija" u njihovoj domovini. Zaštitna mjera je u pravilu tek oduzimanje putovnice, obično na godinu dana što Kuhley smatra „cijenom koju sam spreman platiti. To nije velika žrtva u usporedbi s onim što trpe ljudi koji tamo žive." Čak i da ga se osudi za terorizam, to bi bilo „u korist pokreta jer bi se od toga lako moglo napraviti skandal". Ali mnogo više brige mu zadaju pristaše Erdogana u Njemačkoj i turske organizacije i službe koje ovdje gotovo nesmetano djeluju. Prije svega zbog njih sad pohađa tečaj borilačkih vještina.

„Tu je teorija, tamo je to život"

Bio je to dug put od sveučilišnoga grada u pokrajini Hessen gdje je Jan-Lukas studirao i aktivno sudjelovao u političkom životu fakulteta pa do sjevera Sirije. „Ali ako se krećete u krugovima ljevičara, onda je Rojava, dakle sjever Sirije uvijek tema o kojoj se razgovara." Ljevičare u Njemačkoj često muči, da li previše teoretiziraju i da su odvojeni od svakodnevice i prakse. Na sjeveru Sirije takvih dilema jednostavno nema, kaže nam ovaj student sociologije: „Tamo su državne strukture potpuno uništene. Ljudi su bili prisiljeni da se sami organiziraju, da se pobrinu za obranu, da bi imali što za jesti. I bolnice moraju funkcionirati makar više nema države, čitav život mora dalje teći. A to je upravo ta revolucionarna stranka PYD iskoristila da ponudi svoj model uređenja društva. I sve to od onda funkcionira. Već godinama ljudi ne gladuju. Uspješni su protiv IS-a, također već godinama. To je mjesto u Siriji s najvišom kvalitetom života što se vidi već i po tome da je više od polovice ljudi koji tamo žive pobjeglo iz drugih dijelova Sirije. To je možda jedino područje na svijetu kojim upravlja jedan pokret koji ima revolucionarne zahtjeve."

Naravno, ništa nije tako idealno kako nam govori Kuhley: područje kojim upravlja YPG doista jest, u danim okolnostima, razmjerno sređeno i pluralistično. Ali i organizacija Human Rights Watch u svom izvješću iz 2014. navodi problem djece-vojnika i samovoljnih uhićenja u područjima YPG-a.

„Bilo bi glupo tek fotografirati i otići doma"

No Kuhley je sve to želio vidjeti vlastitim očima: isprva se priključio medijskoj skupini YPG-a čija je zadaća vođenje intervjua, snimanje videa i fotografiranje. Ali na kraju se ipak priključio njihovim oružanim jedinicama. Zato je morao proći jednomjesečnu vojnu obuku koju prolaze svi međunarodni dragovoljci i tek tamo ga se dojmila spremnost na žrtve njegovih učitelja. Mnogi od njih su izgubili članove svoje obitelji, neki su i invalidi bez ruke ili noge, ali usprkos tome i dalje sudjeluju u borbi: „Ti razmjeri požrtvovnosti su doista upečatljivi. Tu bi sam sebi ispao smiješan da kažem 'želim tek slikati par fotografija i onda se vratiti kući'."

Kuhley na koncu nije dodijeljen borbenoj, nego tehničkoj jedinici za održavanje vozila i topništva. Ona opslužuje različite borbene jedinice i smještena je u blizini bojišta. Kuhley kaže kako nikad u tom vremenu nije ispucao niti jedan metak na neprijatelja, ali kako se itekako pucalo na njega gdje se morao pitati hoće li izvući živu glavu. Isto tako, imao je i prijatelja koji su poginuli u toj vatri. „Doista vidjeti da ti ubiju prijatelja i da tebe žele ubiti još više te emocionalno uvlači u sukob i on dolazi na drugu, posve osobnu razinu", kaže nam Kuhley.

Njegov san: kao turist u mirnu Siriju

Poznato je da su i mnogi njemački državljani doista poginuli služeći u toj „Kurdskoj narodnoj obrani": Günther Helstein je 2016. poginuo kod Shadidija, živote su izgubili i Kevin Joachim iz Karlsruhea ili Martin Guden. I nedavno, sredinom ožujka je za paljbe turskog topništva po Afrinu poginula Engleskinja, Anna Campbell. Jan-Lukas Kuhley poznaje i jednog Nijemca koji je upravo u Afrinu teško ranjen i malo je vjerojatno da će se izvući. Ali, je li već izgubio život, to ne zna: kontakt je prekinut i jedva može nešto saznati što se tamo zbiva.

Kuhley nam kaže kako zna za četrdesetak, pedesetak stranaca koji su se u proteklim godinama borili kao dragovoljci na strani YPG-a. U međuvremenu ih je možda još tek dvadeset, trideset. S jedne strane, zato jer se borba protiv IS-a približava kraju, ali i zato jer je sve teže postalo doći do sjevera Sirije. Otprilike trećina tih dragovoljaca su lijevi idealisti kao što je i on, druga trećina su ljudi „koji su imali vojnički život, bili plaćenici u Legiji stranaca ili nekoj drugoj vojsci i sada i dalje žele ratovati."  Posljednja trećina su neprijatelji takvog „islamističkog fašizma" i to je vrlo šarolika skupina: „Tu ima i potpuno otkačenih tipova, nekoliko njih s doista izuzetnim životopisima", kaže Kuhley.

Svoju zadaću sada vidi da ove Kurde i njihovu borbu na miran i politički način podržava i tu u Njemačku. Ali svakako bi rado još jednom otišao u Siriju „kao turist, u mirnu i demokratsku Siriju. To bi doista bilo prekrasno."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.