Upravo je Kemalu Kilicdarogluu, 68-godišnjem starijem gospodinu sa šarmom i odjećom umirovljenog državnog službenika, uspjelo ono u što su očito vjerovali još samo najoptimističniji predstavnici turske oporbe.

Još prije samo nekoliko tjedana, vođa najveće oporbene turske stranke CHP je dočekivan s podsmjehom. "Ako treba i sam", bile su svojedobno njegove riječi, želio se uputiti na put i pokazati neslaganje s presudom njegovom stranačkom kolegi Enisu Berberogluu.

Tri tjedna pješice do Istanbula

"Adalet", "Pravda", nazvao je Kilicdaroglu svoj marš. On je tri tjedna pješice, djelomice i po najvećoj anatolskoj vrućini, prešao oko 450 kilometara od glavnog grada Ankare u smjeru zapada do Istanbula. Ulazak u metropolu i završno okupljanje stotina tisuća oduševljenih pristaša na samom Bosporu pretvorilo se u impozantno izjašnjavanje za sekularne vrijednosti turske republike i utemeljitelja države Kemala Atatürka.

Kilicdaroglu, kao i uvijek uredno obučen u košulju kratkih rukava i pamučne hlače kojeg neki već proglašavaju "turskim Ghandijem", s pozornice je objavio: "Sve antidemokratske metode u Turskoj moraju biti okončane."

Ta je rečenica obradovala, jer kemalistički CHP je i sam sudjelovao u ograničavanju demokratskih vrijednosti u Turskoj. Turski parlament je i s glasovima CHP-a prošle godine izglasao ukidanje imuniteta za brojne zastupnike. Mnogi parlamentarci su nakon toga završili u zatvoru.

Samo ujedinjena oporba ima šanse

Kilicdaroglu se tijekom svog marša za pravdu izričito suzdržao stranačke simbolike. To je bilo pametno. To je bilo nužno. Ako se želi približiti svojim ciljevima, potrebna mu je podrška drugih oporbenih stranaka u parlamentu. Takva ujedinjena oporba s kemalistima iz CHP-a, Kurdima iz HDP-a i ultranacionalistima iz MHP-a bila bi novina u stoljetnoj povijesti Turske.

Pred  Kilicdarogluom i njegovim pristašama su teška vremena. Na kraju prosvjednog marša u Istanbulu Kilicdaroglu je rekao da je ovaj marš za pravdu bio "tek početak". I baš to je i bio. Početak. Impresivni početak jednog pokreta koji bi mogao ponovo podići na noge posrnulu oporbu u Turskoj i pomoći u osnaženju demokratskog sustava kočnice i ravnoteže. A to je možda pokrenuo upravo baš on, taj neugledni politički činovnik Kemal Kilicdaroglu.