"Radim u jednoj od najsmrtonosnijih zemalja za novinare. Izvještavam iz zemlje u kojoj se službeno ne vodi rat, ali u kojoj je ubijeno toliko puno novinara kao u Afganistanu, Libiji, Iraku i Siriji." To je nedavno u gostujućem komentaru za DW napisala meksička novinarka Lilia Pérez, koja se bavi istraživačkim novinarstvom. Perezova i njezine kolege u Meksiku su na meti narko-kartela ili korumpiranih službenika, koji pokušavaju zatvoriti usta novinarima i to svim sredstvima.

Ova novinarka je pisala o tome kako odgovorno radi svoj posao, ne želeći izgubiti svoju neovisnost i da ne želi biti podložna utjecajima, korupciji i mitu. No zbog toga mora plaćati visoku cijenu u vidu prijetnji, napada, sudskih progona i još puno toga. Lilia Perez je 2012. kao prva meksička novinarka morala privremeno otići u egzil i to u Njemačku.

"Meksiko, Sirija i Afganistan su zemlje visokog rizika, jer tamo kao novinari lako možete biti ubijeni", kaže Christian Mihr iz organizacije Reporteri bez granica u razgovoru za DW. Za nju Meksiko i Sirija osvjetljavaju jedan opći problem. Iako se radi o različitim zemljama, i u Meksiku i u Siriji su države u raspadu. U nekim regijama Meksika država čak ni ne postoji. "Organizirani kriminal je preuzeo vlast i zato ne funkcioniraju programi za zaštitu novinara. Vlasti su korumpirane i u sprezi s organiziranim kriminalom. Sirija se može usporediti s Meksikom jer u njoj jedva da postoje funkcionirajuće državne strukture.

Batine nakon kontrole u prometu

U nekim zemljama su za napade dovoljni najsitniji povodi. "U rujnu 2014. isprebijala me prometna policija", kaže novinar Privilege Musvanhiri iz Zimbabvea u jednom prilogu o slobodi novinarstva za DW. Razlog: Musvanhiri je fotoaparatom zabilježio kako su policajci zaposjedanjem jednog autobusa, koji su zaustavili zbog navodnog prometnog prekršaja, izazvali konflikt. "Udarali su me palicama, čak i kada su saznali da sam akreditirani novinar."

Kada su u pitanju napadi na slobodu medija posebno veliku pozornost izazivaju zemlje poput Kine, Irana ili Rusije. Ali problematične su i zemlje kao što je Poljska ili Mađarska, u kojima novinari dodatno dospijevaju pod pritisak. Kao što su priopćili iz organizacije Reporteri bez granica tamošnje desno-konzervativne vlade usvajanjem novih zakona povećavaju kontrolu nad javnim medijima, a prave pritisak i na privatne medije dodjelom ili uskraćivanjem državnih reklama.

Na ljestvici o slobodi medija Reportera bez granica Sjeverna Koreja je na posljednjem mjestu (180) iza Eritreje (179) i Turkmenistana (178). Samo prošle godine ubijeno je 65 novinara, dok su 54 oteta, a 326 je uhićeno i nalaze se u zatvoru, navodi se u izvještaju Reportera bez granica. To su zastrašujuće brojke koje iskazima novinara kao što su Perez i Musvanhiri daju sliku toga kakve su sudbine i tragedije pogodile te novinare i što to znači za rad novinara.

Novinari kao politički taoci

Činjenicu da nema garancije za neovisno i slobodno novinarstvo pokazuje i razvoj situacije u Turskoj. Nakon pokušaja državnog udara u srpnju 2016., predsjednik države Erdogan otvoreno napada medije i slobodu novinarstva. Uhićeno je 150 novinara i zatvoreno oko 150 medija, priopćili su Reporteri bez granica. U međuvremenu je Turska pala na 150. mjesto na ljestvici zemalja s obzirom na poštivanje slobode medija.

Prije svega, njemačka javnost zaprepašteno gleda na događaje u Turskoj. Uhićenje Deniza Yücela, dopisnika njemačkih novina Die Welt, opteretilo je bilateralne odnose između dviju zemalja. On je već godinu dana u turskom zatvoru. Ovaj 44-godišnji njemački novinar turskog podrijetla optužen je za terorističku propagandu. Yücel je, između ostaloga, izvještavao o ograničenjima slobode medija u Turskoj. Christian Mihr iz Reportera bez granica vidi Yücela kao žrtvu vanjsko-političkog pritiska, koji Turska Yücelovim uhićenjem želi napraviti na Njemačku.

Navodna prijetnja nacionalnoj sigurnosti

Christian Mihr ukazuje na slično ponašanje drugih zemalja. U Iranu je američki novinar Jason Rezier iz Washingtona proveo 18 mjeseci u zatvoru, 2015. i 2016. godine. "Bio je politički talac Irana", objašnjava Mihr. "Dvojica njemačkih slikara, Markus Helbig i Jens Koch, su u zatvoru u Iranu proveli četiri godine i također su bili žrtve vanjsko-političkog pritiska Irana na Njemačku".

Takvi slučajevi pokazuju kako antidemokratske vlade ili diktature krše građanske slobode. Njihovi postupci su slični: kritično izvještavanje obično je označeno kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti ili teroristička propaganda. Neovisno novinarstvo, koje kontrolira vlast, otkriva nepravilnosti, stavlja prekršitelje na stup srama i udara moćnike po prstima, nema šanse u takvim zemljama.

Sve u svemu slučajevi poput Deniza Yücela pokazuju ne samo novinarima već i običnim građanima, kaže Christian Mihr, „koliko je dragocjena sloboda novinarstva i kako je novinarstvo stalno pod pritiskom i prijetnjom".