Rasprave na internetskim forumima za novinare koji rade ili žele raditi u kriznim područjima su već godinama više nego intenzivne. Jedni su u potrazi za kontaktima, drugi traže rabljene pancirne košulje, a treći povoljni smještaj - u Alepu, Mogadišuu ili bilo gdje gdje trenutno vlada neki oružani sukob. A neki razmišljaju tako daleko da se raspituju i za životna osiguranja.

Novinari na ciljniku

Ne bez razloga. Kako pokazuje najnoviji slučaj reportera glavne njemačke javne televizije ARD, Jörga Armbrustera koji je na Veliki petak teško ozlijeđen u sukobima u sirijskom Alepu.

Prema riječima očevidaca vozilo u kojem se nalazio Armbruster ciljano je napadnuto od strane snajperista. Događaj koji toliko podsjeća na tragičnu smrt Armbrusterovog kolege i prvog novinara koji je poginuo u ratnim sukobima u Hrvatskoj, Egona Scotlanda. Ovaj novinar je poginuo 26. srpnja 1991. u blizini Siska. I na njegovo, jasno označeno vozilo, je otvorena snajperska vatra. Nekoliko dana kasnije, također od snajperske vatre, u Hrvatskoj Kostajnici je poginuo i snimatelj HTV-a Gordan Lederer. "Mnogim gospodarima rata i njihovim sljedbenicima su novinari trn u oku jer ne šire njima pogodnu propagandu nego istinu", kaže Ulrike Gruska iz organizacije "Reporteri bez granica". Jörg Armbruster je bio bolje sreće nego njegov kolega Scotland. Ili novinar njemačkog "Sterna" Gabriel Grüner koji je poginuo 1999. na Kosovu, a tu je i svježiji primjer iz Sirije, gdje je poznata američka novinarka Marie Colvin poginula početkom prošle godine. Samo ove godine, prema procjeni strukovnih udruga, diljem svijeta je život izgubilo 13 novinara. Ako se k tomu još uračunaju i autori blogova tada je broj mnogo veći. Samo je u Siriji, koju u međuvremenu zovu "Novinarskom grobnicom", ove godine poginulo 24 blogera.

Neiskustvo uzima danak

Unatoč ovim zastrašujućim brojkama, mladi novinari izgaraju od želje da izvještavaju s ratnih poprišta. Mnogi se obraćaju i organizacijama poput "Reportera bez granica" koji u potrazi za odskočnom daskom u karijeri ulaze u nešto za što nisu spremni. "Mnogi su početnici koji zaista nemaju što tražiti na područjima na kojima se vodi borba", smatra novinar Carsten Stromer. On je u Siriji naišao na mnoge mlade kolege koji su bili potpuno nepripremljeni na boravak u ratnom području. "Tu su bili mnogi koji nisu znali ni engleski, ni arapski niti su koga poznavali na licu mjesta. Svojom nepripremljenošću ne dovode samo sebe nego i druge u nepotrebnu opasnost", kaže iskusni reporter Stromer. On isto tako poručuje: niti jedna reportaža nije vrijedna samoubilačkih poteza. Iskusni novinari, osim mreže lokalnih pomagača, raspolažu i opremom poput pancirnih košulja, kaciga ili posebnih uređaja pomoću kojih mogu biti pronađeni u slučaju otmice. Isto tako se na licu mjesta isključuju mobiteli pomoću kojih potencijalni otmičar lako mogu pronaći svoje žrtve.

Nema stopostotne sigurnosti

I Ujedinjeni narodi su izdali priručnik za novinare u kojemu se mogu naći savjeti poput: ako Vas pogodi snajperist, ostanite ležati, pravite se da ste mrtvi. Ozbiljni mediji svoje novinare šalju na specijalnu vojnu obuku gdje npr. mogu naučiti kako prepoznati iz kojeg smjera dolazi neki pucanj ili kako izbjeći skrivene mine. Prošle godine je jedna TV ekipa ARD-a napadnuta u Kini nakon čega je uprava sve novinare u Kini poslala na obuku samoobrane pri Bundeswehru. No koji put ne pomaže ni najbolja obuka, ni najbolji kontakti ni činjenica da iza vas stoji jedna od najjačih medijskih kuća na svijetu. Jörg Armbruster je iskusni ratni reporter iza kojeg je stajala najbolja moguća logistika. Isto tako i Marie Calm koja je radila za BBC. "Nešto poput stopostotne sigurnost ne postoji", zaključuje Ulrike Gruska.