Sredinom tjedna ministar unutarnjih poslova Francuske Gerald Darmanin konačno je otputovao na Korziku kako bi smirio usijanu atmosferu na tom francuskom mediteranskom otoku. Otkako je 2. ožujka u zatvoru u Arlesu napadnut bivši nacionalistički vođa Yvan Colonna, na otoku je situacija nemirna.

Colonna služi doživotnu zatvorsku kaznu, jer je optužen za ubojstvo guvernera Claudea Erignaca 1998. godine. Colonna je u komi nakon što ga je napao jedan islamist. I tako se opet u središtu našla otočna povijest koju su obilježile pobune i otpori protiv vlade u Parizu. 

Promjene vladara i mnogo zanemarivanja 

Zbog plaža i impresivnih pejzaža, Korziku zovu i „otok ljepote". Ali to je slika Korzike iz ugla turističke industrije.Jer povijest otoka oblikovao je duh separatizma, koji se hrani zanemarivanjem od strane vladara koji su se kroz stoljeća mijenjali, kao i trajnim siromaštvom. 

Korijeni duha otpora na Korzici možda leže u dugogodišnjoj mučnoj borbi protiv francuske vojske u 18. stoljeću. Taj otok Francuskoj je 1769. godine prodala prezadužena grad-država Genova. Od srednjeg vijeka otok je pripadao Italiji. Stanovnici su se pobunili protiv Francuza. Na kratko vrijeme otok je bilo pod britanskom vlašću, a od 1811. godine Korzika pripada Francuskoj. 

U 19. stoljeću uslijedilo je dugo razdoblje gospodarske stagnacije: Korzika se vratila na razinu agrarne proizvodnje za vlastite potrebe i uzgoju  ovaca. Tijekom tog razdoblja mnogi stanovnici otoka su emigrirali u SAD ili u francuske prekomorske kolonije. Inače, najpoznatiji sin Korzike je Napoleon Bonaparte, vojskovođa i kasniji vladar koji je razvio i usavršio strogi centralizam francuske države. Prije nego što je postao heroj militantnog nacionalističkog pokreta, osuđeni ubojica Yvan Colonna ranije je bio pastir u malom primorskom gradu na Korzici. 

Izvozni proizvod – korzikanska mafija 

Za jedan od najuspješnijih izvoznih proizvoda mediteranskog otoka u 20. stoljeću, slovi korzikanska mafija. Najsiromašnija regija Francuske, gdje petina stanovništva živi ispod granice siromaštva, već više desetljeća je rasadnik organiziranog kriminala. Filmski autori ovdje već dugo vremena nalaze inspiraciju. 

Počeci sežu daleko u prošlost. Dvadesetih godina prošlog stoljeća nastale su prve veze između korzikanske mafije i francuske politike. Naročito na jugu zemlje njihovi predstavnici su igrali veliku ulogu na lokalnoj razini, recimo u gradskoj vijećnici Marseillesa. Za vrijeme njemačke okupacije Francuske došlo je do podjele među korzikanskim klanovima, na one koji podržavaju nacionalsocijaliste i one koji podržavaju pokret otpora. U poslijeratnoj povijesti iz njihovih redova dolaze muškarci koji su bili povezeni kako s kriminalnim podzemljem, tako i s francuskom politikom. 

Tri puta više ubojstava nego u Parizu 

Fabrice Rizzoli iz Instituta za političke znanosti u Parizu vjeruje da su postojanje korzikanske mafije i njen dalekosežni utjecaj dugo vremena bili negirani. Tek kada je policija 2010. godine na jahti uhapsila klan Barresi-Campanella koji je djelovao na Korzici i u Marseilleu, osiguran je dokaz o postojanju “organizacije nalik mafiji, s hijerarhijskom strukturom i vezama u privredi i društvu.” 

Novac je zarađivala od korupcije, pranja novca i drugih kriminalnih aktivnosti. A s obzirom na to da su francuske vlasti desetljećima strahovale od militantnog pokreta za neovisnost, borbi protiv korzikanske mafije se nikada nisu ozbiljno posvetile, kaže Rizolli za talijanski časopis  L'Eurispes. 

Posljedica toga je da Korzika već odavno ima jednu od najviših stopa ubojstava u Francuskoj. Na otoku je ubijeno tri puta više ljudi nego na širem području Pariza, među njima i četiri gradonačelnika. Tradicionalno korzikanska mafija ima umiješane prste u građevini, poslovima s nekretninama, u biznisu s otpadom, slično kao i talijanski klanovi s kojima su Korzikanci tradicionalno povezani. Iznude novca za zaštitu, napadi eksplozivom i ubojstva, problemi su kojima se u međuvremenu bave i građanske inicijative na Korzici, koje imaju za cilj borbu protiv mafije. 

Godine militantnog otpora 

Pored toga, sedamdesetih godina su nastali i nacionalistički pokret i razne separatističke grupe koje su okrenute borbi protiv centralne vlasti u Parizu. Ubojstvo guvernera Claudea Erignaca predstavljalo je „kraj nasilnog, tajnovitog korzikanskog pokreta“, kaže stručnjakinja za Korziku i autorica Helene Constanty za televiziju  France 24. Od sedamdesetih godina razne grupe su poticale nerede koje je policija uspijevala ugušiti. Dvadesetak godina kasnije, „naoružani separatisti doživjeli su pad i također su nagrizeni zbog internih sukoba.“ Politička grupa koja je odgovorna za ubojstvo guvernera nadala se ponovnom jačanju oružane borbe, ali postigla je upravo suprotno, kaže Constanty. 

U tadašnjim policijskim akcijama uhićeni su mnogi militantni borci, iz čijih redova je tada Yvan Colonna identificiran kao ubojica u slučaju Erignaca.  Gotovo pet godina se uspješno krio od francuske policije i postao je neka vrsta narodnog heroja. Napad na Colonnu u zatvoru, na francuskom kopnu, koji je jedva preživio, pobudio je sjećanja na militantni pokret za neovisnost otoka. Nova generacija prosvjednika, koja Francusku poistovjećuje s pritiscima, sada baca Molotovljeve koktele na zgrade državnih institucija i sudjeluje u borbama s policijom. 

Na otoku vlada trajna politička frustracija. Nakon posljednjih izbora, u korzikanskoj politici dominiraju nacionalističke stranke, ali to nije dovelo do poboljšanja infrastrukture ili smanjenja visoke nezaposlenosti mladih. 

Ministar unutarnjih poslova i riječ na slovo “A” 

U centralistički uređenoj Francuskoj regionalna autonomija nije dio političke agende. Ali nakon intervjua za jedan lokalni list, ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin sada je u raspravu uveo zabranjenu riječ na „A“. Više predsjedničkih kandidata su za institucionalnu promjenu Korzike, rekao je ministar i dodao: „Spremni smo čak ići do autonomije.“ Pritom misli na vladu Emmanuela Macrona, koji se nada da će ponovo biti izabran u travnju. 

Korzika već sada ima viši stupanj neovisnosti od drugih regija u Francuskoj, na primjer što se tiče obrazovne, zdravstvene i prometne politike. Ali dio militantnih nacionalista na otoku želi potpuno odvajanje od matice, dok drugi žele barem neovisnu istragu napada na Yvana Colonnu i veću regionalnu neovisnost. Ministar unutarnjih poslova obećava da će se o tome razgovarati tijekom drugog mandata predsjednika Macrona. Njegova vlada se nada privremenom primirju i odlaže rješavanje problema s Korzikom za razdoblje nakon izbora.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu