Na Ženevskom jezeru nuklearni poker se bliži kraju. Na jednoj strani Iran, a na drugoj pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Njemačka. Do utorka u ponoć delegacije imaju još vremena za postizanje dogovora oko toga kako bi se trebalo osigurati da Iran koristi nuklearnu energiju u civilne svrhe, ali i da ne razvija atomsko oružje. Teheran je oduvijek demantirao namjere o posjedovanju tog oružja te zauzvrat zahtijeva ukidanje zapadnih gospodarskih sankcija. Kakve bi posljedice za Iran moglo imati uspješno okončavanje pregovora, o tome u intervjuu za DW govori austrijski stručnjak za pitanja Irana Walter Posch.

Deutsche Welle: Pretpostavimo da će doći do sporazuma i time do postupnog ukidanja sankcija. Kako bi se to odrazilo na unutarnjopolitičkom planu u Iranu?

Walter Posch: Sporazum bi imao jako važan utjecaj na način vođenja političke rasprave. S pravom bi se moglo reći: „Pogledajte, ako smo umjereni, ako razumno argumentiramo, ako se oslonimo na stari i iskusni kadar a ne na revolucionarne usijane glave, onda možemo ostvariti uspjehe s međunarodnom zajednicom“. Istovremeno će radikalne snage svim sredstvima pokušati torpedirati taj dogovor i jasno poručiti da su još uvijek tu i da imaju što reći.

Kako u Iranu netko uopće može biti protiv toga da se ta zemlja približi Zapadu i da se tako ukine sankcije?

Još uvijek nismo sigurni da će sankcije postupno biti doista ukinute. A ako da, koje? Sankcije koje su podignute zbog kršenja ljudskih prava? Sankcije koje su podignute protiv iranske Revolucionarne garde? To ne vjerujem! Ove posljednje izričito nisu „pomiješane“ s atomskim sankcijama. Isto tako je važno reći da su Iranci 1978. imali anti-zapadnu revoluciju. Srušili su šaha zato jer su si rekli: Ovaj sustav kojim dominira SAD je nepravedan i ne paše nam. Ta tradicija postoji i danas. I ta revolucionarna logika, to Iranci neće tako lako moći ostaviti za sobom.

Mogu li radikalne snage u posljednji trenutak spriječiti pregovarački proces?

To ne vjerujem. Mogle bi to napraviti samo ako uspiju dokazati da sankcije neće biti ukinute, ili da će do toga doći jako sporo ili ako to bude formulirano neodređeno. Onda bi kočničari u rukama imali asa. Na drugoj strani predsjedniku Rohaniju je što je brže moguće potrebno labavljenje sankcija. Za aktere na Zapadu to znači: ukoliko se želi da nuklearni sporazum propadne, bez obzira na razlog, onda se ne treba žuriti s ukidanjem sankcija.

Ako bi u okviru sporazuma došlo do postupnog labavljenja sankcija, koliko bi taj proces trajao, koliko dugo bi trebalo da i stanovništvo Irana primijeti napretke?

Teško je to reći, ima jako mnogo nepoznanica. Na primjer: sankcije između ostaloga pogađaju naftni sektor. Čak i kad bi Iran opet smio prodavati naftu, na svjetskom su tržištu cijene sirove nafte znatno opale. A Saudijska Arabija će se po mojoj procjeni pobrinuti da cijena nafte i ubuduće ostane na niskoj razini. U tome vidim opasnost u ovom procesu: do olakšavanja sankcija bi moglo doći možda i prekasno.

Ima li u Iranu i onih koji profitiraju od sankcija?

Može se čuti da neke skupine profitiraju od toga. Znamo kako funkcionira privreda u vremenima sankcija i u drugim ekonomijama. Ali, puno je veća frustracija iranskih poduzetnika, iranskog menadžmenta na srednjoj razini. Ti ljudi jednostavno žele normalno transferirati novac, a to trenutno nije moguće. Oni žele opet normalno trgovati. Ta je skupina puno veća od skupine profitera od sankcija. Ono što trenutno paralizira u Iranu su nepoznanice, čeka se na odgovore: kako će izgledati naš odnos prema Zapadu? Nade su ogromne, pogotovo što se tiče normalizacije odnosa s SAD-om. Tu bi dovoljno bilo već i da se odmakne od stadija neprijateljstva u smjeru distanciranih odnosa. Prije svega se nada naravno labavljenju sankcija. I nada se da će se u regionalnoj politici otkriti više zajedništva sa Zapadom.

S Walterom Poschom je razgovarao Matthias von Hein.

Walter Posch je stručnjak za Iran na austrijskoj Akademiji za zemaljsku obranu u Institutu za osiguravanje mira i upravljanje konfliktima.