„Ujutro 5. travnja 1999., srpske snage sigurnosti stigle su u selo Rezala na Kosovu. Pretresaju kuće i na jednom privatnom posjedu okupljaju albansko stanovništvo i izbjeglice. Oduzimaju im dragocjenosti, a poslije nekoliko sati čekanja, puštaju žene i djecu. Muškarce su odveli na obližnje groblje i gdje su se morali postrojiti pored ograde. Pucaju u njih iz neposredne blizine. Od 41 muškarca, samo dvojica preživljava jer na njih padaju beživotna tijela. Leševi su sutradan prekriveni zemljom. Ali tjedan dana kasnije, srpska specijalna jedinica se vraća, utovaruje tijela u kamion i odvozi ih". To je početak članka koji je za švicarski list Neue Züricher Zeitung napisao dopisnik iz Istanbula Volker Pabst. 

Autor se oslanja na podatke Fonda za humanitarno pravo gdje je zločin u mjestu oko 7 km južno od grada Srbica, detaljno opisan u  Dosjeu Rudnica, počevši od stranice broj 18.  

Pabst potom navodi da je „15 godina kasnije otkrivena masovna grobnica na vojnom lokalitetu u Rudnici na jugu Srbije, na samoj granici s Kosovom. 27 od 54 tijela koja su ekshumirana i identificirana 2014. potječu iz sela Rezala."

„Svi leševi pronađeni u Rudnici potječu iz regije Drenice u središnjem Kosovu" koje autor opisuje kao ・gotovo isključivo naseljeno Albancima s dugom tradicijom otpora i jednim od uporišta Oslobodilačke vojske Kosova OVK. Ali do sada nisu pronađene sve žrtve masakra. Samo iz Rezala se deset ljudi vodi kao nestalo. Možda će se njihova sudbina uskoro razjasniti."

Potom je u članku riječ o nedavno otkrivenoj masovnoj grobnici u zatvorenom rudniku u Kiževku. 

„Do sada su ekshumirani posmrtni ostaci šest osoba. Pretpostavlja se da se u rudniku nalazi ukupno 15 do 17 tijela. To bi mogle biti još uvijek nestale žrtve spomenutih masakra. Međutim, samo DNK analiza će pružiti sigurnost."

Matthew Holliday iz Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe (ICMP), koja pruža tehničku podršku za iskopavanja, već je prilično siguran da se radi o žrtvama kosovskog rata. Do sada su pronađeni samo dijelovi kostiju, a ne kompletna tijela. To je pokazatelj da je riječ o takozvanoj sekundarnoj masovnoj grobnici, odnosno mjestu na koje su ekshumirani leševi donijeti s nekog drugog mjesta.

„U posljednjim mjesecima kosovskog rata, srpska vojska je u Srbiju donijela tisuće leševa civilnih žrtava i tamo ih sahranila" piše NZZ i napominje da se ta ・politika ogleda u    zloglasnoj bilješci zamjenika ministra unutarnjih poslova o protokolu iz 1999: ・Nema leša - nema zločina".

„Kiževk je peta masovna grobnica pronađena u Srbiji od kraja rata, a prva od Rudnice prije šest godina. Od najmanje 4.500 ljudi koji su se smatrali nestalima nakon završetka rata, sudbina njih 1640 još uvijek nije razjašnjena."

Potreban je dokaz o smrti bližnjeg

„Pitanje nestalih osoba posebno je dugoročna posljedica rata. To vjerojatno nije razjašnjeno ni u jednom većem sukobu" piše Probst i citira Fabiena Bourdiera iz Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MKCK) u Beogradu:  "Nesigurnost je ogroman teret za obitelji. Mnogi ne mogu prihvatiti smrt oca ili brata bez leša kao dokaz. Nije moguće tugovati i ne može se otvoriti novo poglavlje. Za nas je potraga za nestalima prije svega humanitarni zadatak."

NZZ piše da ・informacija o Kiževku potječe iz svjedočenja pred Haškim Tribunalom. Odgovorne vlasti u Srbiji vrše iskopavanja na velikom nalazištu od 2015. Ali do otkrića dolazi tek kada je područje moglo biti ograničeno zahvaljujući američkim fotografijama iz zraka napravljenih tijekom rata. Zahvaljujući sporazumu s Washingtonom, Crveni križ može pristupiti ovom materijalu."

„Srpski javni tužitelj za ratne zločine, koji je odgovoran za ove slučajeve od raspuštanja Međunarodnog suda za Jugoslaviju, do sada je pokrenuo samo nekoliko tužbi. Još uvijek je mala spremnost politike i društva u Srbiji da se bez uljepšavanja suoče s ratnom prošlošću.

Isto važi i za Kosovo. Zločine je počinila i albanska strana, posebno u završnoj fazi rata i nakon povlačenja srpske vojske. 360 od 1640 nestalih u ratu na Kosovu su etnički Srbi, a 200 pripadaju drugim manjinama. Na Kosovu, međutim, pravnu obradu i dalje sprovodi međunarodni sud, specijalni sud u Hagu. Ove godine su podignute prve optužnice, između ostalog, protiv donedavnog predsjednika Kosova, Hashima Tačija."

Opasnost od političke zloupotrebe

„Pitanje nestalih osoba vrlo je delikatno i uvijek prijeti da bude politički iskorišteno. Pogotovo kad su u pitanju tako komplicirani odnosi kakve imaju Kosovo i Srbije. Ipak, suradnja funkcionira na institucionalnoj razini." objašnjava Matthew Holliday za NZZ. Srpske i kosovske vlasti bile su prisutne u Kiževku, kada su tamo početkom prosinca pozvani novinari.

Autor ističe da i ・glavni međunarodni akteri u regiji također pridaju važnost ovom pitanju. Pitanje nestalih osoba je važna točka kako u briselskim pregovorima dvije susjedne države, tako i u sporazumu ovog ljeta u Washingtonu."

I na kraju, list prenosi: „Kao i kada je riječ o drugim jugoslavenskim ratovima, i na Kosovu je pronađeno više od 70 posto nestalih - više nego u bilo kojem drugom sukobu na svijetu. U Argentini je pronađena najviše svaka peta nestala osoba iz vremena vojne hunte, u Iraku je taj broj jednoznamenkast.  To je mala utjeha za rodbinu 1.640 osoba s Kosova koje se još uvijek vode kao nestale. Zahvaljujući otkriću Kiževaka, narednih mjeseci bi neki od njih mogli znati na čemu su", završava Neue Züricher Zeitung. 

Priredila: Dijana Roščić