Što bi trebalo povjerovati u ovoj priči, a što ne? Možda bi prije svega trebalo iznijeti činjenice, one koje su poznate:

Aleksej Navaljni, godinama jedan od najpoznatijih kritičara ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tijekom leta zrakoplovom u Rusiji gubi svijest i biva liječen u jednoj sibirskoj klinici. Liječnici prvo govore o „bolesti metabolizma“.

Nešto kasnije Navaljni – u međuvremenu u komi – transportiran je u Berlin, mada su ruske vlasti isprva vodile nedostojnu raspravu oko njegove sposobnosti za transport – očito da bi se dobilo na vremenu.

Je li navodni otrov u njegovom tijelu trebao biti razgrađen prije liječenja u Njemačkoj? Ako je to bio plan, onda je propao. Berlinskim liječnicima nije trebalo dugo da utvrde da se „najvjerojatnije radi o trovanju“.

Namjerno upozorenje Rusije?

Otada se govori o još jednom teškom opterećenju odnosa između Njemačke i Rusije. Zaista? Što ako ruska strana nema apsolutno ništa protiv da navodni napad otrovom na vodeću osobu oporbe na velikoj pozornici Zapada postane općepoznat i izazove nemir? U svakom slučaju, jasno upozorenje svim Putinovim protivnicima širom svijeta ne može naškoditi. A i inače, ruski predsjednik očito može mirno spavati.

Jer, navodni napad na kritičara režima, koji nije prvi takve vrste, događa se u situaciji u kojoj Europa, uključujući i Njemačku, sebi ne može i ne želi priuštiti zaista oštro suočavanje s Moskvom: Europa se bori sa sobom oko svakog centralnog pitanja, nekadašnje čvrsto prijateljstvo s SAD-om je pokvareno, bar dok je Donald Trump predsjednik, a na razvoj događaja u Bjelorusiji Europljani već dugo gledaju s velikom zabrinutošću i nemoći.

Što ako Putin ipak intervenira na strani Lukašenka, protiv kojeg prosvjeduju stotine tisuća Bjelorusa? Drugim riječima: tko bi ga mogao spriječiti i na koji način?

Da i ne spominjemo stalne prijepore na primjer oko kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2 koji mnogi kritiziraju, ne samo u SAD-u, već i u Europi. Koliko god to cinično zvučalo, jest cinično: usprkos svim ogorčenim reakcijama njemačkih političara, sudbina Navaljnog nema tu težinu da temeljito promijeni odnose s Moskvom.

Sankcije nisu na vidiku

I zato je reakcija Savezne vlade ovakva: kancelarka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Heiko Maas formuliraju iznenađujuću zajedničku deklaraciju i zahtijevaju objašnjenje. Ali malo prije toga glasnogovornik vlade je požurio objaviti da kancelarka nije službeno pozvala Alekseja Navaljnog u Njemačku. Činjenica je da je bolesni član ruske oporbe u Berlin doputovao o trošku jedne nevladine organizacije.

Nadajmo se da će berlinski liječnici uspjeti, da će Aleksej Navaljni bez težih posljedica preživjeti i ovu krizu, kao i mnoge prethodne. Ali čini se da promjena odnosa s Rusijom, čak i moguće sankcije, nisu na vidiku. Baš kao i ostvarenje želje da ruska strana sudjeluje u rasvjetljavanju ovog slučaja. Sve je to cinično i sramotno. Ali, trenutno izgleda tako stoje stvari.