Nakon reforme zdravstvenog sustava, američki predsjednik Obama je uspio i u svom drugom, možda još i većem političkom izazovu. Gotovo dvije godine su se pripremala nova pravila kako bi se obuzdale špekulacije koje bi mogle, kao u nedavnoj krizi, izazvati slom čitavog tržišta. Rezultat je zakonik debeo oko 2.300 stranica, ali i on još ostavlja neka pitanja otvorenima.

Ova reforma prije svega daje više prava i ovlasti državnim i neovisnim institucijama: Federalnoj banci, uredu za nadzor burzovnog poslovanja SEC i terminskih transakcija CFTC. Bit će osnovan i svojevrsni ured za zaštitu potrošača sa širokim ovlastima i koji će prije svega nadzirati, kakvi krediti se nude građanima - kako se ne bi ponovilo davanje kredita i onima koji si to ne mogu priuštiti, ali onda s odrednicama koje bankama dopušta promjene kreditnih uvjeta kako im odgovara. Banke više neće smjeti niti potpuno "izvoziti" rizik kojeg su preuzeli takvim kreditima u druge financijske institucije: najmanje 5% tog iznosa moraju ostaviti u svojim knjigama.

Same špekulacije se ne mogu zabraniti, ali je po prvi puta uvedeno pravilo da i tržište derivatima financijskih špekulacija nadzire Ured za nadzor burzovnog poslovanja. On će gledati u prste automatski i svakom investicijskom fondu čiji volumen investicija premašuje razmjerno malen iznos od 150 milijuna dolara - to se dakle neće više prepustiti tek manje ili više nezavisnim Agencijama za rating.

Vijeće samo za "velike"

Posebno vijeće će biti osnovano za nadzor velikih financijskih institucija, dakle takvih koje raspolažu imutkom većim od 50 milijardi dolara. Jer, prošla kriza je pokazala kako ima institucija koje su "prevelike da bi propale", pa su zato morali biti sanirani državnim sredstvima. Ovaj zakon predviđa svojevrsno "samospašavanje": svaka veća financijska institucija mora sama izraditi krizni plan i moguće dijeljenje institucije na manje skupine. Ako zatreba novac, morat će uskočiti druge financijske institucije, a ne porezne platiše. Kako će se to točno provoditi, nije definitivno određeno, jer američki demokrati nisu uspjeli u naumu osnovati zaseban fond u kojeg bi plaćale same financijske institucije i koji bi uskakao u takvim slučajevima.

SAD krče put drugima

Ovaj američki Zakon o regulaciji financijskog tržišta je zapravo htio postaviti prepreke na čitavom putu na kojem su se nepouzdani krediti za nekretnine za građane pretvorili u predmet međunarodnih špekulacija, koji su onda i izazvali svjetsku krizu. Američki predsjednik je uvjeren kako će ovaj zakon navesti i druge zemlje da uvedu slične propise i kako bi se spriječilo da se takva kriza ponovi - ili kako bi se barem dovoljno rano primijetila opasnost. Ali i nezavisni stručnjaci smatraju kako ovaj zakon ima velikih ambicija, ali u mnogim konkretnim pitanjima ostavlja tek smjernicu, ne i konkretna rješenja. Profesor sveučilišta Georgetown i bivši suradnik ministarstva financija Phillip Swagel smatra:

"To je vreća sa svačim unutra. Ima stvari koje su korisne, ima elemenata koji ne znače ništa, a ima i odrednica koje se mogu pokazati bezopasnima." Najviše prigovora ostaje u ophođenju prema institucijama koje su prevelike a da bi ih se pustilo da propadnu. Tu profesor sveučilišta iz Massachusettsa Thomas Ferguson smatra kako se taj problem tek prikrio, ali vreba i dalje.

Opsada Washingtona

Ipak, u ovom zakonu su po prvi puta postavljene mnoge granice, od nadzora kakvi se to krediti nude građani pa do ograničenja u vratolomnim špekulacijama financijskih institucija. Zato i ne čudi kako je Senat i Washington proteklih dana bio upravo preplavljen vojskom od preko 1000 lobista koji su pokušali utjecati na senatore da štite njihove interese. Političari su se ipak rijetko usuđivali javno braniti interese institucija koje se na kraju smatraju i odgovornima za krizu - i to jednostavnim trikom za kojim je posegnuo američki predsjednik: dopustio je televizijsko prenošenje rasprave. Na koncu je 60 senatora glasovalo za ovaj zakon, 39 ih je bilo protiv.

(AFP, Reuters, dpa/aš)

Odg. ur.: Marijana Ljubičić