1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Eine Verpflichtung für Israel

Max Hofmann/zi18. prosinca 2014

Europski parlament je usvojio rezoluciju o priznanju palestinske države u kojoj se svi ponovo pronalaze i koja skoro nikoga ne zanima. Unatoč tome ona ima svoju vrijednost, smatra Max Hofmann.

Palestinci
Foto: picture-alliance/dpa

Na kraju stoji ova rečenica: "Europski parlament načelno podržava neovisnost palestinske samostalne države i rješenje u vidu formiranja dvije države i smatra da bi to trebalo biti praćeno nastavkom mirovnih pregovora." Rečenica kao grom koji još odjekuje na Bliskom istoku? Zasigurno ne. Beznačajna vježba u europskom političkom razvodnjavanju? Također ne. Unatoč svojoj nemoći u ovom pitanju Parlament je učinio ispravnu stvar i to iz dva razloga:

1. Poseban odnos

Toliko dugo dok njemački političari nose suodgovornosti za blage zaključke koji se tiču interesa Izraela, oni će i dalje skrbiti za suzdržanost kad je Izrael u pitanju. Legendarna izreka Billa Clintona "It's the economy, stupid" možda bi se mogla preokrenuti u "It's history, stupid" kada bi on bio njemački kancelar, a ne američki predsjednik. I gotovo 50 godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata Njemačka mora jasno stajati na strani Izraela.

Posebni odnos između Savezne Republike Njemačke i Izraela, na koji se mnogo puta zaklinjalo, ne znači da Nijemci ne smiju izricati kritiku primjerice kada je riječ o izraelskoj gradnji naselja na palestinskim područjima. Ali pritom se jako pazi na odmjerenost kritike. Toga se njemački parlamentarci uglavnom drže. Naravno oni nisu usamljeni, ali spadaju u odlučujuće snage, koje sprečavaju bezuvjetno priznanje Palestine i koji kao preduvjet za to traže provođenje funkcionalnog mirovnog procesa.

Max Hofmann, voditelj DW studija u BruxelessuFoto: DW/B. Riegert

2. Bezuvjetno priznanje ne donosi ništa

Ujedinjeni narodi su 2012. godine indirektno priznali Palestinu kao državu. Švedska je ove godine slijedila taj primjer s tim da nije postavljala uvjete za to. Mogu se pronaći argumenti za ove odluke, ali sigurno je sljedeće: one nisu ništa donijele. Ove odluke u najboljem slučaju dokumentiraju da Izrael gubi podršku međunarodne zajednice i njezinih građana. Ekstremni dijelovi političkog i vjerskog spektra to sve češće iskorištavaju primjerice u Francuskoj gdje je u ovoj godini broj antisemitskih napada udvostručen.

Čini se da sve to ne ostavlja dojam na izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Čak ni kriza u odnosima s najjačim i najvažnijim saveznikom SAD-om nije ga vratila za pregovarački stol. Kako dakle može jedna neobavezujuća kompromisna rezolucija Europskog parlamenta ponovo pokrenuti mirovne pregovore između Palestinaca i Izraelaca? Odgovor je jednostavan: ona to uopće ne može. Unatoč tome ona ima poruku koja bi mogla biti važna i za Netanjahua: brojni parlamentarci u Europskom parlamentu radije žele još jednom doći do rješenja zajedno SA Izraelom, nego lupiti šakom u stol i Izrael dovesti do gotovog čina i bezuvjetno priznati Palestinu. Iz toga proizlazi obaveza Izraelu. To je stvarna vrijednost ove rezolucije.

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi