U ranim jutarnjim satima 3. siječnja 2026. godine američke oružane snage uhitile su spornog predsjednika Venezuele Nicolasa Madura i njegovu suprugu Ciliu Flores. Oboje su prebačeni u Sjedinjene Američke Države, gdje je Maduro optužen za narko-terorizam.

Ova američka operacija, koja je prema međunarodnom pravu nezakonita, najnovija je u dugom nizu intervencija SAD-a u Latinskoj Americi. Washington ih najčešće opravdava razlozima regionalne sigurnosti.

Mnoge od tih intervencija oslanjaju se na Monroevu doktrinu — vanjskopolitičko načelo čiji korijeni sežu u 19. stoljeće, ali koje je tijekom posljednjih 200 godina snažno utjecalo na američku vanjsku politiku.

Što je Monroeva doktrina?

Ta doktrina potječe iz 1823. godine, kada je tadašnji predsjednik SAD-a James Monroe zatražio od europskih sila napuštanje svih kolonijalnih ambicija u zapadnoj hemisferi.

Doktrina je proširena 1904. godine tzv. Rooseveltovim dodatkom. Predsjednik Theodore Roosevelt tada je tvrdio da SAD ima pravo intervenirati u zemljama Latinske Amerike kako bi spriječio ono što je nazvao „kroničnim lošim upravljanjem“ i „nestabilnošću“.

U Nacionalnoj strategiji sigurnosti SAD-a, objavljenoj 2025. godine, navodi se: „Nakon godina zanemarivanja Sjedinjene Američke Države će reafirmirati i provoditi Monroevu doktrinu kako bi obnovile američku prevlast u zapadnoj hemisferi.“

Ubrzo nakon Madurovog uhićenja predsjednik Donald Trump se pozvao na ovu doktrinu i izjavio: „Monroeva doktrina je velika stvar, ali mi smo ju višestruko nadmašili. Sada se zove Donroeva doktrina."

Gvatemala 1954.: CIA podržava državni udar

U jednoj od prvih intervencija Hladnog rata Sjedinjene Države podržale su svrgavanje demokratski izabranog predsjednika Gvatemale Jacoba Arbenza. On je proveo agrarne reforme koje su obuhvaćale nacionalizaciju zemljišta, uključujući i imovinu američke tvrtke United Fruit Company (danas Chiquita Brands International).

Administracija predsjednika Eisenhowera smatrala je Arbenzovu vladu komunističkom prijetnjom. Tadašnji američki državni tajnik John Foster Dulles optužio je Arbenza za uspostavljanje „komunističke vladavine terora".

Agenti CIA-e podržali su grupu gvatemalskih emigranata i doveli Carlosa Castilla Armasa na vlast. On je ubrzo poništio provedene reforme.

Kuba 1961.: invazija u Zaljevu svinja

Nakon komunističke revolucije Fidela Castra 1959. godine SAD je postajao sve zabrinutiji zbog odnosa Kube sa Sovjetskim Savezom. Tadašnji predsjednik Dwight D. Eisenhower je razvio plan za svrgavanje Castra, koji je 1961. godine proveo predsjednik John F. Kennedy.

Oko 1.400 kubanskih emigranata, koje je obučila CIA, iskrcalo se u Zaljevu svinja, oko 200 kilometara od Havane. Plan za pokretanje ustanka i svrgavanje Castra brzo je propao. Kubanski vođa poslao je oko 20.000 vojnika na obalu i prisilio napadače na predaju.

Neuspjeh je bio velika blamaža za SAD i dodatno je zaoštrio hladnoratovske napetosti u regiji.

Čile 1973.: tajne operacije i vojni puč

Komunistička Kuba i sovjetski utjecaj u zapadnoj hemisferi i dalje su smetali Washingtonu, zbog čega je SAD od početka odbacivao socijalističku vladu predsjednika Salvadora Allendea u Čileu. Washington je Allendeovu nacionalizaciju ključnih industrija i bliske veze s Moskvom smatrao prijetnjom američkim interesima.

Iako SAD nije direktno izveo puč, nastojao je destabilizirati Čile kroz diplomatski pritisak, financijska ograničenja, podršku oporbenim skupinama i propagandu protiv Allendea.

U rujnu 1973. godine čileanska vojska, pod vodstvom generala Augusta Pinocheta, svrgnula je Allendea s vlasti. Nakon njegovog samoubojstva na vlast je došao Pinochet. Desničarski diktator vladao je Čileom 17 godina, okončavši 46-godišnju tradiciju demokratske vladavine. Za vrijeme njegovog režima brojni oporbenjaci su nestali, a mučenje je bilo svakodnevica u zatvorima.

Grenada 1983.: operacija „Urgent Fury"

Nakon ubojstva premijera Grenade Mauricea Bishopa za vrijeme unutarnjeg državnog udara, predsjednik Ronald Reagan naredio je invaziju na Grenadu. Kao razlog naveo je zaštitu američkih državljana i očuvanje regionalne sigurnosti.

Invazija, poznata kao operacija Urgent Fury, dogodila se u vrijeme kada je SAD sa sumnjom promatrao odnose Grenade sa Sovjetskim Savezom i Kubom.

Glavna skupština Ujedinjenih naroda oštro je osudila invaziju, ocijenivši ju kao „flagrantno kršenje međunarodnog prava i neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta ove države".

Panama 1989.: Operacija „Pravedan povod"

U prosincu 1989. godine predsjednik George W. Bush pokrenuo je veliku invaziju na Panamu u okviru operacije „Pravedan povod" (Just Cause). U zemlju je poslano oko 24.000 američkih vojnika sa ciljem svrgavanja generala Manuela Noriege.

Noriega, nekadašnji američki saveznik, u Sjedinjenim Državama je bio optužen za trgovinu drogom, iznudu i pranje novca, te je završio u zatvoru.

Nakon invazije je SAD na vlast postavio Guillerma Endaru. Za razliku od ranijih intervencija tijekom Hladnog rata, operacija u Panami nije bila usmjerena protiv komunista, već protiv bivšeg američkog saveznika.