1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Doseljenička priča s happy endom

Faruk Šabanović1. veljače 2015

Priča diplomiranog inženjera građevine Bilala Kunduklije svjedoči o "odljevu mozgova" iz BiH, ali i šansama za stručnjake iz te zemlje na tržištu rada EU-a.

Bilal Kunduklija
Foto: DW

"Nisam mogao ni sanjati da ću jednoga dana kao građevinski inženjer raditi u Njemačkoj, zemlji u kojoj sam s obitelji, bježeći od ratnih stradavanja, proveo dvije godine", priča nam 31-godišnji Bilal Kunduklija.

Bilal je danas dio velikog i dinamičnog tima čiji je zadatak jedan dio prometne infrastrukture u srcu sjevernorajnske prijestolnice Düsseldorfa s površine zemlje izmjestiti u podzemlje. Naime, do toga je došlo uslijed realizacije projekta Kö-Bogen čiji je autor jedan od najznačajnijih živućih arhitekata, kontroverzni Daniel Liebeskind. On je, između ostalog, projektirao i Muzej holokausta u Berlinu, zgradu sveučilišta London Metropolitan, Umjetnički muzej u Denveru i brojna druga zdanja širom svijeta. Za projekt Kö-Bogen odlikovan je nagradom MPIM koji slovi kao Oskar za arhitekturu i to kao "najbolji projekt urbane obnove nekog grada".

"Od veljače radimo na izgradnji 800 metara dugog tunela. Radove izvodi više poduzeća. Imamo brojne sastanke na kojima se sve detaljizira i dogovara. Poslove vode dvije velike firme, a mi smo jedan od nekoliko podizvođača i zaduženi smo za grube građevinske radove", kaže Bilal.

Bilal na gradilištu u DüsseldorfuFoto: DW

Goražde-Sarajevo-Hannover

Prvi put je sudbina ovog mladog bosanskohercegovačkog stručnjaka dovela u Njemačku tijekom rata u BiH. Taj boravak s tužnim povodom mu je mnogo pomogao prilikom njegovog drugog, mnogo sretnijeg dolaska u ovu razvijenu zapadnoeuropsku zemlju.

"U ratu smo iz Goražda izbjegli u Sarajevo. Teško se živjelo i otac je pred sam kraj rata odlučio da izađemo iz BiH. Skrasili smo se u jednom mjestu blizu Hannovera, gdje sam dvije godine učio jezik i završio dva razreda škole. Godine 1997. sam se kao 14-godišnjak vratio u BiH. Završio sam srednju građevinsko-tehničku školu, a potom 2009. diplomirao na Građevinskom fakultetu u Sarajevu."

Bilal je već iduće godine dobio posao u Institutu IPSA, gdje je sljedeće dvije godine radio na različitim projektima Koridora Vc, projektima tunela, raskršća, signalizacije, itd. Radeći na Institutu IPSA je, kako kaže, stekao zanimljiva i dragocjena iskustva.

Poziv poslije pet godina

Za njegov dolazak u Njemačku bio je presudan jedan slučajan susret u Sarajevu. Naime, tijekom studija građevine Bilal je bio urednik stručnog studentskog časopisa koji je izlazio dva puta godišnje. Taj časopis je često i on osobno nosio na adrese građevinskih firmi u BiH. Tijekom posjeta firmi BBM je, na nagovor tajnice, ostavio svoje podatke u kojima je, između ostalog, pisalo i da govori njemački jezik.

"Početkom 2012. nazvali su me iz firme BBM i, kako je ta tvrtka imala svoje podružnice i u Njemačkoj, ponudili su mi posao. Zanimljivo je da sam tek pet godina nakon posjete toj tvrtci dobio ponudu za posao", prisjeća se Bilal.

U Sarajevu je, kaže, s obzirom na prilike u BiH, živio dobro. Kupio je stan, imao solidno plaćen i siguran posao. Međutim, nesigurnost u državi i želja za novim iskustvima su ga, priča, odveli u Njemačku.

Mukotrpno, ali dragocjeno iskustvo

Četiri mjeseca je trajala procedura dobijanja papira za rad u Njemačkoj, a nakon toga je uslijedio odlazak ovog mladog stručnjaka iz BiH.

"Kada sam došao u Njemačku bio sam smješten u stanu sa još jednim inženjerom u Herneu. Prvih par mjeseci mi je zaista bilo teško, jer sam se odvojio od djevojke, prijatelja i obitelji. Osim toga, od povratka iz Njemačke u BiH prošlo je 15 godina tijekom kojih nisam koristio njemački. Trebalo mi je pola godine da osvježim znanje jezika, a mnogo energije zahtijevalo je i učenje stručnih izraza, pri čemu su mi kolege ovdje mnogo pomogle", prisjeća se on.

Prva tri mjeseca je radio kao predradnik na projektu podzemne željeznice u Düsseldorfu, na kojemu je proveo pola godine."Tu sam mnogo toga naučio. Čini mi se da sam za tih pola godine naučio više nego da sam u BiH radio nekoliko godina. To je bilo mukotrpno, ali i izuzetno vrijedno iskustvo."

Mladi inženjer iz BiH danas je projektni menadžer na gradilištuFoto: DW

Poslije toga ga je firma prijavila kao građevinskog inženjera, a potom je podnio zahtjev za priznavanje diplome. To je trajalo oko pola godine, a u međuvremenu je postao rukovoditelj radova ili projektni menadžer na gradilištu.

Nije se pokajao

"Svaki inženjer bi poželio raditi na ovakvim projektima. Svaki dan se na poslu pojavi niz problema, ali se oni rješavaju izuzetno dobrom koordinacijom predstavnika poduzeća. Za mene je to nešto sasvim novo i drago mi je da direktno mogu pratiti suvremene trendove u struci", kaže Bilal.

On ne krije ni zadovoljstvo primanjima, koja su, kako kaže, šest do sedam puta veća nego ona koja je imao u Sarajevu.

"Ovdje živim kao podstanar sa suprugom koja je prije nekoliko mjeseci došla iz BiH. Supruga trenutno uči njemački jezik. Kvaliteta života ovdje je izuzetno dobra i od moje plaće nas dvoje možemo sebi priuštiti sve što nam je potrebno", ističe on.

Svim mladim stručnjacima u BiH koji namjeravaju okušati sreću na Zapadu Bilal Kunduklija preporučuje da budu vrijedni i da prate suvremene trendove u struci. "Teško bih bilo kome preporučio da ide ili da ostane. To je teška i zahtjevna odluka. Ja sam se odlučio na ovaj korak i nisam se pokajao. Mladi stručnjaci u BiH su u nedostatku referentne literature i trebaju što više konzultirati udžbenike na engleskom ili njemačkom jeziku, jer znanje je nešto što će im itekako pomoći u životu", zaključuje ovaj inženjer koji je u Njemačkoj našao svoje mjesto pod suncem.

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi