Od oblaka znanstvenike boli glava
9. svibnja 2006Kako nastaju oblaci? Kako na njihov nastanak utječu ljudi? Kako oblaci dovode do promjena u Zemljinoj atmosferi? Sva su ta pitanja i dalje velike zagonetke. Njihovo odgonetavanje je cilj što su ga sebi postavili istraživači iz Leipziga.
Svejedno koji nam oblaci bili iznad glave, o njihovom utjecaju na vrijeme znamo vrlo malo. Da količina sunčevih zraka, koja dospije na Zemlju, ovisi o vrsti i rasporedu oblaka na nebu, jedna je od rijetkih pouzdanih spoznaja. «A čovjekov utjecaj na njih promijenit će klimu. To znamo. No, do sada su veze između ljudskog utjecaja i karakteristika oblaka u simulacijama klime još prilično neprecizno određene», kaže profesor Jost Heintzenberg.
Direktor Instituta za istraživanje troposfere – najnižeg dijela zemaljskoga zračnog omotača – i njegovi suradnici u Leipzigu nastoje se domoći novih saznanja o oblacima. No, kako je nebo ogromna tvorevina, meteorolozi to čine u laboratoriju. U tornju visokom 16 metara najprije umjetno izazivaju nastanak oblaka, a zatim ih prizemljuju kroz posebnu cijev. Cijeli taj pogon jedinstven je u svijetu. «Gore, na četvrtom i posljednjem katu tornja, nalaze se brojni uređaji. U omotaču cijevi promjera osam centimetara kola tekućina za hlađenje kako bi u unutrašnjosti cijevi, u kojoj dolazi do stvaranja oblaka, vladala stalna, u stotinku stupnja poznata i stabilna temperatura», objašnjava Heintzenberg.
Bez prašine nema ni oblaka
Oblaci su izrazito osjetljive pojave koje smjesta reagiraju na promjene temperature ili tlaka zraka. Stoga znanstvenici ne žale ni truda niti sredstava kako bi precizno regulirali temperaturu i vlagu zraka, jer to je jedini način da dođu do pouzdanih rezultata istraživanja. Na najvišem katu cilindričnog tornja, pritiskom na dugme, oblaci nastaju uz pomoć – prašine. «Bez čestica prašine nema ni oblaka. Svaka se kap oblaka u atmosferi oblikuje oko čestice prašine. Inače ne bi bilo ni kapljica», ističe taj lajpciški profesor.
Zrnca prašine ključ su za nastanak oblaka. Tek kada vodena para dođe u dodir sa sićušnim česticama, dolazi do kondenzacije i stvaranja malenih vodenih kapljica veličine oko deset mikrometara. Od pomoći mogu biti i zrnca peluda ili kristali morske soli, ali i proizvodi sagorijevanja kao na primjer čestice čađe. Oni zbog svoje veze s čovjekom trenutno najviše zanimaju lajpciške znanstvenike, doznajemo od Heintzenberga: «Sami proizvodimo čestice čađi poznate veličine, oblika i sastava. Mjerimo njihovu koncentraciju, prije nego ih pomiješamo s točno određenom količinom vlažnoga zraka. Nakon toga na raznim mjestima duž oblačne cijevi mjerimo veličinu nastalih kapljica.»
Matematičkom formulom do naoblake
Dok se umjetni oblak polako kreće kroz višemetarsku cijev, lajpciški ga meteorolozi prate raznim uređajima za optičko mjerenje. Tako, na primjer, osvjetljavaju sićušne kapljice oblaka, mjereći potom refleksiju svjetla. Jost Heintzenberg i njegovi suradnici analiziraju rezultate mjerenja, «nastojeći ih prikazati matematički tako da je moguće izvesti formule koje prikazuju odnos između čestica aerosola i prašine te parametara nastanka oblaka poput temperature, relativne vlage i tako dalje i koje je moguće ugraditi u simulacije klime.»
Toranj za istraživanje oblaka tek od nedavno znanstvenicima stoji na raspolaganju u punoj visini. Tijekom njegove izgradnje iskustva su stjecali na kraćoj cijevi, pri čemu su im za kondenzaciju pare služile čestice čađi, nastale sagorijevanjem drva. «Zajedno s Amerikancima i Dancima istraživali smo tvorbu oblaka oko materijala nastalog sagorijevanjem biološke tvari. Takav slučaj nastupi svake godine tijekom suše u Brazilu, kada u požarima – dijelom i podmetnutima – gore šume, što utječe na stvaranje oblaka iznad područja Amazone. Da se tu nešto događa, znamo uz pomoć satelita, ali moramo doći do točnih formula koje opisuju utjecaj biološkog materijala iz požara na tvorbu oblaka.»
Moguće točnije prognoze vremena
Oblaci su i dalje golemi čimbenik nesigurnosti u svim simulacijama klime. Stručna je javnost podijeljena oko pitanja kako kumulusi, cirusi i stratusi doprinose promjeni klime te osobito oko uloge čovjeka u tom procesu. Rezultati istraživanja oblaka u lajpciškome tornju trebali bi pomoći u poboljšanju vremenskih prognoza.