Katja Urbatsch bila je prva u svojoj obitelji koja je upisala i završila fakultet. „To nije bilo nimalo jednostavno. Moji roditelji su mi doduše pružili podršku i ohrabrivali me, no pomoći mi zapravo nisu mogli“, prisjeća se danas ova 32-godišnjakinja. Njezini roditelji naime nisu pohađali fakultet pa joj samim time nisu mogli niti pomoći svojim iskustvima. No, usprkos tome, njoj je pošlo za rukom završiti studij amerikanistike, publicistike i ekonomije.

Nešto nakon završetka studija, Katja Urbatsch je sva svoja iskustva i probleme, prije četiri godine sažela i objavila na jednom mjestu, na jednoj internet stranici, namijenjenoj u prvom redu djeci radnika. „Želja mi je bila da drugima bude lakše nego što je to bilo meni“, kaže ona i dodaje kako joj je vrlo često bilo naporno pronaći pravi put u „džungli“ studentskih planova i programa, načina financiranja i podnošenja zahtjeva za stipendiju. Njezin mali volonterski projekt pokazao se već prvog dana kao itekako potreban i nužan. „U nedjelju smo otvorili internet-stranicu, u ponedjeljak su me već zvali kao gošću na lokalnu radio postaju. Slijedili su daljnji intervjui i televizijski nastupi“, priča Katja Urbatsch.

4000 mentora suradnika

Ovakav medijski interes, kaže Katja, jako ju je iznenadio i jedino objašnjenje koje je imala bilo je da do tada očito u društvu nije postojala velika svijest o tome kolike su potrebe zapravo u Njemačkoj kada je riječ o djeci iz radničkih obitelji u kojima još nitko nikada nije pohađao fakultet. „Brojke su zapravo već odavno svima dobro poznate: 70 posto djece čiji su roditelji akademici, odlučuju se za studij, dok postotak djece iz radničkih obitelji iznosi svega 25 posto. Zanimljiv je i podatak da djeca radnika koja uspiju položiti veliku maturu da se tek polovica njih doista odlučuje za studij“, kaže ona.

I upravo je to ono što njezina Inicijativa, odnosno, Udruženje djeca radnika želi promijeniti. „Meni je važno probuditi svijest o tome da svatko može studirati, bez obzira na obiteljsku pozadinu, neovisno o tome jesu li roditelji radnici ili akademici“, naglašava Katja Urbatsch. Njezino Udruženje se u međuvremenu proširilo na čak 80 grupa osnovanih i aktivnih diljem cijele zemlje. U njima radi oko 4.000 mentora volontera koji na školama drže predavanja i na taj način mladima pokušavaju otvoriti sasvim nove perspektive.

Financiranje je veliki problem

Jedan od volontera je i Sven Gramstadt iz Berlina. Prvo je završio zidarski zanat i kako kaže, nikada zapravo nije vjerovao da je fakultet „nešto i za njega“. „Potječem iz radničke obitelji i uvijek su mi govorili: izuči nešto pošteno, nešto od čega ćeš doista moći živjeti“, kaže Sven. No, nakon školovanja i izobrazbe ipak je uspio pronaći put do fakulteta i danas radi kao predavač, učitelj na jednoj školi za odrasle. Kada odlazi na škole, ohrabruje učenike koji se ne mogu odlučiti za neko zanimanje, koji su puni straha jer misle kako primjerice studij filozofije ili književnosti nije za njih. „Želim ih ohrabriti i mislim da im mogu pomoći budući da točno znam kako se osjećaju. I ja sam bio u situaciji u kakvoj se oni nalaze“, kaže Sven Gramstadt.

Osim predavanja u školi, on jednom mjesečno organizira i posebna predavanja za roditelje koji bi rado svojoj djeci omogućili studij ali im to iz financijskih razloga nije moguće, odnosno, nisu upoznati sa svim mogućnostima. U Njemačkoj naime postoji jedan široki spektar ponude raznih stipendija, studentskih kredita, zaklada čija je glavna zadaća upravo pružiti financijsku pomoć djeci iz siromašnijih obitelji. „Mnogi ne znaju da ove ponude postoje, no ima onih kojima nedostaje hrabrosti da zatraže novac“, kaže Katja Urbatsch.

No, četiri godine nakon osnivanja njezine Inicijative, ona ipak primjećuje pomake. „Obzirom da se o ovoj temi sve više zadnjih godina govori u medijima, u međuvremenu na raspolaganju imamo mnoge nove programe stipendiranja za one kojima je to potrebno. Mislim da je upravo naša zasluga da i političari sve bolje razumiju položaj i situaciju djece koja dolaze iz radničkih obitelji“, kaže Katja Urbatsch. Prema njezinom mišljenju, posao koji obavlja ona i suradnici Udruženja djece radnika, nikako ne bi mogla obaviti neka državna institucija. „Mnogi misle da je zadatak države da se pobrine oko ovog problema. No, ovako intenzivno kako se mi bavimo našom ciljnom grupom, to ne može niti jedna državna institucija. Ovakve inicijative moraju doći iz civilnog dijela društva – ono to može puno bolje i efektivnije“, zaključuje Katja Urbatsch.