Alma Mustafić i danas se bori sa suzama kada priča o svom ocu. Rizo Mustafić je bio električar i zaposlio se u bazi nizozemskih vojnika UNPROFOR-a („Dutchbat") u Potočarima, nedaleko Srebrenice. Smatrao je kako je u kampu siguran, no 13. srpnja 1995. zapovjednici nizozemskog bataljuna su mu naredili da odmah napusti vojnu bazu. U tom trenu pred vratima Dutchbata su se već nalazile na tisuće muslimana koji su došli u nadi kako će pod okriljem nizozemskih vojnika sačuvati život. Ta ga je zapovijed, kaže njegova kćerka Alma Mustafić, stajala života: „Ništa nisu učinili da bi spriječili zločin. Zašto jednostavno ne priznaju da su pogrešno procijenili situaciju? Zašto ne preuzmu odgovornost? Lako je reći kako na kraju krajeva nitko nije ni kriv ni nedužan, ali ja želim da odgovorni budu izvedeni pred sud.“

Ništa za zaštitu civila

Zbog toga su Alma i njezina majka tužile nizozemsku državu. Ove dvije žene ne žele novac, one žele pravdu. Isto kao i Hasan Nuhanović, koji je 1995 u Srebrenici izgubio roditelje i dvadesetogodišnjeg brata. Hasan je te godine u Dutchbat-u radio kao prevoditelj i zato je imao pravo na iskaznicu UNPROFOR-a koja mu je omogućila ostati u nizozemskoj vojnoj bazi. Uzaludno je molio da se i njegovom ocu i bratu izda takav dokument: „Dva dana sam pokušavao da mog brata stave na listu. U jednom su trenu čak pristali na to, ali su mu naknadno izbrisali ime. Moju obitelj su praktično izbacili iz kampa.“

Odvjetnici Hasana Nuhanovića su pred sudom argumentirali kako su zapovjednici nizozemskog bataljuna svjesno kršili nalog Ujedinjenih naroda. On je predviđao da se zaštiti civilno stanovništvo. Međutim, zapovjednik nizozemskog bataljuna Karreman i njegovi oficiri su bez potrebe potjerali muslimane iz vojne baze. Iako su, dodaje Hasan Nuhanović, znali što ih očekuje.