Kao vozač sovjetskog tenka T-34, David Dushman se borio u bezbrojnim okršajima u Drugom svjetskom ratu, sudjelovao u monstruoznim bitkama u Minsku, Staljingradu i najvećoj tenkovskoj bici svih vremena - kod Kurska.

Ali poznat i zanimljiv za suvremenu povijest postao je zato što je svojim tenkom srušio električnu ogradu najvećeg nacističkog logora smrti - Auschwitza.

„Nismo znali što se događalo u Auschwitzu. To smo saznali tek poslije rata" govorio je Dushman uvijek novinarima i učenicima u Njemačkoj.

Vidio sam njihove ogromne oči

27. siječnja 1945. bio je u tenkovskoj jedinici Crvene armije koja je bila na putu za Varšavu kada je stiglo naređenje da 5 tenkova ode u Auschwitz kako bi pomoglo pješadiji koja je krenula u tom smjeru.

„Kad smo došli, porušili smo sve ograde i barikade. Njemački čuvari su već bili pobjegli. Svi me pitaju što sam vidio. Što sam mogao vidjeti kroz uski prorez na tenku: iznemogle, jako mršave ljude u prugastim uniformama kako poput sablasti izlaze iz baraka. I oči… ogromne oči."

Kaže da su im ostavili hranu, konzerve i kruh koje su imali sa sobom i poslije 20 minuta nastavili dalje prema Njemačkoj.

Od šest milijuna Židova ubijenih u Holokaustu, više od milijun je stradalo u logoru Auschwitz-Birkenau. Dushman je i sam bio Židov.

U jednom razgovoru s učenicima u Dortmundu, Dushman je rekao da Sovjetskim vojnicima Auschwitz tada nije djelovao tako strašno, jer nisu vidjeli krematorije, ni brda cipela i odjeće ubijenih logoraša. Tada su bili uvjereni da su usput vidjeli i doživjeli mnogo gore: brda mrtvih i mnogo krvi. Dushman je rekao da je svojim rukama pokopao bezbroj ljudi.

Dobrovoljac sa 17 godina

David Dushman je dobrovoljno stupio u Crvenu armiju poslije napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. Imao je 17 godina. Od njegove divizije s 12.000 vojnika, Dushman je jedan od 69 njih koji su preživjeli rat. Tri puta je bio ranjavan, jednom u želudac i jednom u grudi - ostao je bez metar i pol crijeva i polovine jednog plućnog krila. Tri puta mu je gorio tenk. Dobio je 40 ordena.

Kako je mogao izdržati rat, kao tenkist? Svakog jutra bi dobili alkohol i onda bi, tako zamagljenog uma krenuli na zadatak. „Kako drugačije možeš ubijati ljude? Užas! Bili smo u stanju gaziti sve pred sobom - drveće, životinje, ljude. Rat ljude pretvara u divlje životinje", rekao je Dushman gimnazijalicima u Dortmundu.

Poslije rata - mačevanje

Poslije rata, Dushman je studirao je medicinu i sport u Moskvi. Tijekom studija je kao član Spartaka iz Moskve postao sovjetski prvak u mačevanju, a kasnije od 1952. do 1988 bio je trener mačevanja ženske sovjetske reprezentacije. Trenirao je brojne svjetske i olimpijske šampione.

1972. godine na Olimpijskim igrama u Münchenu bio je svjedok atentata na izraelske sportaše. „Čuli smo pucnjeve i brujanje helikoptera iznad nas. Bili smo smješteni točno preko puta izraelskog tima. Mi i svi ostali sportaši bili smo zgroženi", rekao je Dushman.

Nakon pada Željezne zavjese, nekoliko godina je živio u Austriji, prije nego što se 1996. sa suprugom Zojom preselio u München. Do svoje 94. godine gotovo svakodnevno je odlazio u klub u Münchenu i držao satove mačevanja.

Otišao je „hrabar, pošten i iskren čovjek"

David Dushman je umro noći na subotu 5. lipnja u minhenskoj bolnici, priopćeno je na stranici Izraelitske kulturne zajednice Münchena (IKG). Tri dana prije smrti je dobro raspoložen razgovarao sa zastupnicom stranke Ljevice Sevim Dagdelen.

„Svaki svjedok tog vremena koji nas napušta je gubitak. Ali opraštanje od Davida Dushmana je posebno bolno", priopćila je Charlotte Knobloch predsjednica IKG-a. „Dushman je bio na prvoj liniji fronta 1945. kad je uništen nacistički stroj za ubijanje. Kao heroj Auschwitza spasio je nebrojene živote. S njim gubimo hrabrog, poštenog i iskrenog čovjeka i počasnog člana naše zajednice".

Dok je on rušio ogradu Auschwitza, njegov otac Židov, bio je zatvorenik u gulagu u Sibiru. Tamo je dospio za vrijeme velikih Staljinovih čistki 1938. Prije gulaga je bio vojni liječnik u rangu generala i glavni sportski liječnik u Moskvi. Dushmanov otac je 1949, nakon više od 10 godina gulaga umro od iznemoglosti. Čovjek koji je bio među oslobodiocima Auschwitza, otac je umro u jednom drugom logoru samo s drugim ideološkim predznakom. Dushmanov otac je rehabilitiran mnogo kasnije. Za Dushmana je to bio, kako je rekao, „najznačajniji trenutak u životu".

David Dushman je govorio da prema Nijemcima nikada nije osjećao mržnju: „Nismo se borili protiv Nijemaca, borili smo se protiv fašizma".

dr(dpa,AFP)